Jad u Vranju
OD NJIH JE I BOG DIGAO RUKE: Žive bez struje i vode 13 godina!
Tridesetak porodica u naselju Čerenac nema nikakve uslove, vodom se snabdevaju preko creva sa zajedničke česme, oko koje se često i posvađaju
> 16:44h
VRANJE - U radničkom naselju Čerenac u Vranju tridesetak porodica više od 13 godina živi bez struje i vode. Vodom se snabdevaju iz zajedničke česme u dvorištu zgrada, a strujom iz akumulatora. Jelka Stojanović, bivša radnica „Jumka“, u kompaniji je radila 36 godina. Ovo je pakao - Jeste da smo se bespravno uselili, ali mislim da smo ljudi i da treba da živimo. Kad su izbori, svi dođu. Svi mogući su nam se obraćali, svi obećaju biće ovo, biće ono, i na kraju ništa. Kuvamo na plin, a vodu crevom sa česme dovodimo do kupatila. Ne znam šta smo bogu zgrešili. Hoćemo da otkupimo stanove, ne tražimo ih fraj. Međutim, i to nam ne omogućavaju. Tražili smo da se zadužimo i da platimo priključak za struju i vodu - priča Jelka, blagajnik u kućnom savetu jedne od tri zgrade. Borjanka Antić ima 75 godina. S gipsom na ruci muku muči s crevom i vodom: - Svi smo nervozni. Često se i sukobimo zbog teških uslova. Koliko puta se desi da neko od stanara žuri, pa skine tuđe crevo i navrti svoje.
Ružica Cvetković oporavlja se od operacije kuka i kolena. - Nema sile da se nešto promeni. U ovakvom stanju iznosim flaše i balone s vodom. Budim se ujutru u četiri i idem da zavrtim crevo od 50 metara na česmu i da ga popnem na četvrti sprat. Drva ne mogu da iznesem. Ovo je pakao. A. A. (27) ima dvoje dece, od šest i po i tri godine. Nije želela da se slika. Muke i za decu - Najteže mi pada pranje. Nikakve uslove za život nemamo. Bez vode i struje ne bih poželela nikome da živi. Snežana Petrović živi sama, sin je našao posao u Pančevu. - Koristimo sveće. Živim u prizemlju. Ne smem ni da zaspim. Treća zgrada nije završena, u njoj se skupljaju beskućnici i sumnjivi likovi.
Stanoje Stošić je izgubio brak zbog života u Čerencu. - Zbog ove zgrade i ovakvih uslova žena je otišla. Mnogo je teško. Otac mi je šećeraš, majka srčani bolesnik... Žive sa mnom. U „Jumku“ sam radio 15, a moj otac 41 godinu. Ne možemo da izvadimo ni ličnu kartu. Naša deca su odrastala bez kompjutera i televizora. Ponosan sam što moj sin, i pored takvih uslova, sada studira mašinstvo. Miševi su im uništili garderobu, posteljinu... Knjige su pojeli. I pet kilograma otrova, ali i dalje ih ima u ovim „Jumkovim“ zgradama.
Branislav Popović „JUMKO“ ČEKA ODLUKU SUDA Branislav Popović, predsednik Nadzornog odbora kompanije „Jumko“, podseća da su se radnici bespravno uselili pre dobijanja upotrebne dozvole za lamele. - Teško je da se iz neprava ostvaruje neko pravo. Ono što bi ubrzalo rešavanje problema jeste sudska odluka da je „Jumko“ vlasnik zgrada. Na tu odluku se čeka, proces je u toku. Sve ostalo sledi nakon odluke suda.