Foto: Dragana Udovičić

Tamara Nikezić okupila Narodno pozorište

REKVIJEM ZA MADŽGALJA Pevamo za Marinkov spomenik

Tamara Nikezić, solista beogradske Opere, okupila je svoje kolege glumce i pevače da se zajedno prisete glumca Marinka Madžgalja.

Pop kultura
> 00:00h

Humanitarni koncert pod nazivom „Rekvijem za Madžgalja“ biće održan 18. maja u Domu Vojske Srbiji, a ulaznice od 500 dinara već su od danas u prodaji preko mreže „Eventima“. Ideja je da se prikupljeni novac uplati porodici Madžgalj. Saoseća u bolu - Nastup je neka vrsta podrške porodici i sećanje na Marinka. Okupiće se solisti Opere i glumci Narodnog pozorišta koji su radili s Marinkom. Sredstva prikupljena daćemo porodici za podizanje spomenika. Naš gest je neka vrsta podrške da mi s njima delimo bol - kaže Tamara. Nikezićeva je prijateljica porodice Madžgalj više od 10 godina. - Marinka sam upoznala 2002. u Narodnom pozorištu. Igrao je u „Hasanaginici“. Nakon čuvene „Velike drame“ Siniše Kovačevića dogodio se naš prvi susret. Nekoliko godina kasnije upoznala sam i njegove roditelje, koji su sjajni ljudi - objašnjava Nikezićeva. Tamara nije ni slutila da će njenom prijatelju i njegovoj porodici biti potrebna pomoć oko lečenja. Nije bilo spasa - Prošla sam s njima kroz celu priču. Krivo mi je što nismo uspeli da istrajemo na tom putu i što se Marinko upokojio - objašnjava Tamara. Na nastupu izvođače će pratiti ansambl „Stanislav Binički“, a zajedno će Sloboda Mićalović, Nataša Ninković i drugi otpevati omiljenu pesmu Marinka Madžgalja „Svadbarskim sokakom“. Tamara će na kraju koncerta pročitati i pesmu „Rekvijem za Madžgalja“, koju je nedavno napisala.

REKVIJEM ZA MADŽGALJA Otišao si bez pozdrava ni mahnuo nisi, samo sklopio oči i otišao... Nisi nas ni pripremio za konačni rastanak, nisi nas pripremio ni za Requiem Agnus Dei Nisi nam dao vremena da se pripremimo i poverujemo da nisi međ‘ nama Zanemeli smo... Beograd s tugom i setom pominje ime Marinko. Majka kroz jecaj priča o tebi, otac u tihovanju uči da živi s bolom, kao dete koje uči da hoda... Tvoja slika spava na Ateljeu 212, a ti koji s visine posmatraš prolaznike Svetogorske ulice... Povorka ide u miru dok nas tvoj topao lik u prolećnim kišama podseća da je život farsa! Živeo si život boema, strasno igrao, ljubio, pevao, voleo... Voleo sve, osim sebe, Bio ponosan i u svojim borbama... Spremno ušao u život, a nespremno otišao, i ostavio nas bez odgovora Zašto? REQUIEM AETERMAM DON EIS!!! VEČNI POKOJ DAJ MU GOSPODE!!!!