Foto: Jugomedia

Kad se hoće, može se

IMA I DIPLOMU I ZANAT: Profesor književnosti i poslednji bačvar u Srbiji

Pored oca sam vrlo rano naučio pinterski posao. Ozbiljnije sam njime počeo da bavim pošto sam stvorio porodicu, jer je profesorska plata bila mala, objašnjava Milenko Lukić

Srbija
> 00:08h

Nišlija Milenko Lukić (67) duže od četiri decenije spaja dva naizgled nespojiva zanimanja: profesor je književnosti i bačvar-pinter. Bačvarskim zanatom počeo je da bavi još kao dečak, a ljubav prema knjizi odvela ga je do katedre niške gimnazije „Bora Stanković“, gde je stekao penziju. - Pored oca, poznatog bačvara u Jugoslaviji, vrlo rano sam naučio taj posao. Ozbiljnije sam, međutim, njime počeo da bavim pošto sam se oženio - profesorska plata je bila mala i morao sam porodici da obezbedim dodatne prihode - rekao je Lukić za Betu. On u radionici u niškom naselju Branko Bjegović, u kojoj je većina mašina starija od sto godina, i dalje izrađuje burad, bačve i kace na isti način na koji je to njegov otac radio punih šest decenija. Dve godine čekanja - Za izradu jednog bureta potrebna su tri do četiri dana, ne računajući to što drvo, pre no što uđe u radionicu, mora da se suši najmanje godinu dana, ponekad i dve godine - istakao je Lukić.

Za izradu buradi za vino koristi se isključivo hrastovo drvo, dok se burad za rakiju izrađuje i od duda, jasena i bagrema. - Svaka letvica ili duga mora da prođe nekoliko različitih vrsta obrade pre nego što se nađe među metalnim obručima. Da bi se duge savile, moraju da se dobro zagreju - naglasio je on. Dobro napravljeno bure, dodao je Lukić, može da traje i 50 godina. Poslednjih godina, kazao je, mušterije uglavnom traže burad od oko 100 litara. - Pravim i burad od 1.000 litara, ali od 2.000 litara više ne. Naši kupci su prvenstveno iz Šumadije, pošto je u niškom kraju vinogradarstvo skoro zamrlo - rekao je Lukić. Njegov najpoznatiji proizvod je kaca od 800 litara, koju je napravio za snimanje šou-programa „Farma“. Lukić ističe da bačvarski zanat u Srbiji polako izumire i da je on jedan od retkih bačvara koji još rade. - Već nekoliko godina uzalud pokušavam da nađem nekoga ko bi hteo da ga naučim zanatu. Neće niko da bude bačvar, mada za dobrog majstora uvek ima posla i mušterija - kazao je on.

Pomoć porodice Lukić u radionici ima jednog pomoćnika, a preko leta, kada ima najviše narudžbina, sa lakšim poslovima, poput duboreza i lakiranja, pomažu mu supruga i dva ćerke. Na pitanje kako uspeva da svih ovih godina spaja posao profesora književnosti i bačvara, Lukić odgovara: - Tamo gde ima buradi i gde ima pića, tamo je i radosti i veselja, a knjiga nam takođe donosi radost i veselje.