Foto: Privatna Arhiva

Godišnjica smrti

SEĆANJE NA HEROJA: Srđan Aleksić je umro vršeći svoju ljudsku dužnost

Pijani vojnici su pre 24 godine u Trebinju zverski pretukli srpskog mladića koji je pokušao da zaštiti svog komšiju, Bošnjaka Alena Glavovića

Društvo
> 00:00h

Srđan Aleksić, Srbin iz Trebinja, ubijen je na današnji dan pre tačno 24 godine, dok je spasavao svog sugrađanina Bošnjaka. Na njegovoj umrlici je pisalo: „Umro je vršeći svoju ljudsku dužnost“. Srđanov herojski čin ostao je zapisan u novijoj istoriji kao najplemenitiji čin tog doba. Hrabri mladić je na trebinjskoj pijaci video kako pijani vojnici maltretiraju čoveka. Legitimisali su ljude i zatekli Alena Glavovića, čiji je neoprostivi greh bilo to što je bio Bosanac.

Počeli su da ga, naočigled cele pijace, surovo tuku. Reagovao je samo Srđan i pokušao da spase komšiju, ali vojnici su sav svoj gnev preusmerili na Aleksića. Nemilosrdno su ga tukli kundacima pušaka sve dok nije pao u komu, u kojoj je bio šest dana. Umro je na Savindan, u 27. godini.

- Omladino, vama govorim, jer vas je ovde najviše. Pogledajte, svud okolo su humke vaše braće. Evo danas, kad u ovu istu grobnicu spuštam i moga Srđa, nadam se da će ovo zlo stati. Danas mi je neobično teško jer dolaze mi mnogi prijatelji, poznanici i sugrađani da mi izraze saučešće, a neki od njih i da se pozdrave sa mnom, jer odlaze iz ovog grada i možda se nikad u njega neće vratiti - rekao je Srđanov otac Rade na sahrani.

EKSKLUZIVNO Brat Delije koji je donirao organe: Kroz Dušana vidim deo mog brata Zorana

Godine 2014. Srđan je odlikovan posthumno Ordenom za humanost i ljudskost, koji dodeljuje Evropski pokret u Bosni i Hercegovini, a 2012. odlikovao ga je tadašnji predsednik Boris Tadić zlatnom medaljom „Miloš Obilić“ za ispoljenu hrabrost i delo ličnog herojstva. Srđan se amaterski bavio glumom i bio je mlada plivačka nada Jugoslavije, a pre dve godine jedna ulica na Novom Beogradu nazvana je po njemu.

Alen Glavović ON JE POGINUO DA BIH JA ŽIVEO Alen Glavović, koga je Srđan Aleksić spasao, danas živi u Švedskoj, ali svake godine posećuje grob i porodicu hrabrog srpskog mladića. - On leži, a ja hodam. Ležao bih ja, a on bi hodao. Ispalo je da je on poginuo za mene. Tako je valjda moralo biti - rekao je jednom prilikom Glavović.

J. P.