Jedinstveni Dušan Vuković
DRAMATIČNA ISPOVEST HEROJA 1999: Vratio je Miloševiću orden za sina, i nikada mu ovo NIJE OPROSTIO!
„Onaj tamo je poginuo... I onaj... Ovaj se ubio... I tamo dvojica poginula“, pokazuje mi Dušan Vuković grobove mladića iz Kraljeva stradalih 1999. godine na Kosovu. Drugu ruku prisno je, očinski, položio na crni spomenik svog sina Aleksandra
> 00:00h
Novo kraljevačko groblje izgrađeno je na golom brdu iznad grada. Buka s ulica do ovde ne dopire, a nema ni mnogo posetilaca, samo se vetar sporo i ravnodušno provlači između pravilno poređanih spomenika. Šezdesetšestogodišnji Dušan Vuković je sitnije a žilave građe, od onih ljudi na kojima se vidi da nisu imali lak život i nekako me podseća na stablo gloga... „Onaj tamo je poginuo... I onaj... Ovaj se ubio... I tamo dvojica poginula“, pokazuje mi grobove mladića stradalih 1999. godine na Kosovu. Drugu ruku prisno je, očinski, položio na crni spomenik svog sina Aleksandra 1979-1999. U ono vreme, pred Peti oktobar, bio sam urednik u jednom opozicionom dnevnom listu, Dušanovu fotografiju u crnoj košulji često sam objavljivao na naslovnoj strani: vratio je Slobodanu Miloševiću orden kojim je posthumno odlikovan njegov sin. Taj je gest bio nesvakidašnji i, treba reći, hrabar, pa ga je srpska opozicija prisvojila i stavila na svoju zastavu. Posle, kad je Milošević zbačen, sve su zastave protesta i nemirenja odložene, portreti pobednika smenili su žalobne slike, a Dušan je prepušten svom bolu. A danas? Sve je, izgleda, zaboravljeno, izmirili su se u naše ime s njim i njegovim vremenom i sve mu oprostili. Još mu jedino Dušan Vuković pamti dug! UOČI ZLA
BONUS VIDEO:
Kurir TV: Srušen srpski Zid plača!