ČUVARI HRISTOVOG HRAMA: Šta se zaista dogodilo sa vitezovima templarima?
Dodajte Kurir u vaš Google izborMnoge pojave iz prošlosti okružuje misterija, ali nijedna ne raspaljuje toliko mašte kao Vitezovi Templari.
Od njihovih skromnih početaka na Bliskom istoku do konačnog pada u Parizu nekoliko vekova kasnije, priča o njima inspirisala je mnoge filmove, knjige, pa i video igre. Postoji mnogo oprečnih mišljenja o njihovom nasleđu jer o njima ima vrlo malo pouzdanih podataka.
Nakon krvavog kraja Prvog krstaškog rata, hrišćani su preuzeli kontrolu nad Svetom Zemljom. Nakon što se vest pročula Evropom, na hiljade hodočasnika i putnika krenulo je ka Jerusalimu. Međutim, put iz unutrašnjosti prema lukama na obali bio je opasan i razbojnici su pljačkali i ubijali mnoge nedužne putnike.
“Vitezovi Templari”, kako su se kasnije preimenovali, stalno su dobijali vojnu i finansijsku pomoć, pa čak i udeo u preduzećima, što im je obezbedilo stabilan rast prihoda. Tokom sledećih nekoliko godina red je toliko napredovao u finansijskom i brojnom smislu, da su pojedini članovi odlučili da osnuju neke od prvih evropskih banaka. Uz veliko bogatstvo, bila je važna i podrška Crkve.
Godine 1139. tadašnji papa je proglasio instituciju Vitezova Templara moćnijom od zakona, pa su članovi mogli nesmetano da se kreću preko granica država i sprovode svoju volju. To je značilo i da postaju velika politička sila, što je bilo potpuno suprotno njihovoj prvobitnoj nameni. Plemići koji su putovali u inostranstvo, često su na određeno vreme davali svoj celokupan posed u njihove ruke, pa je red, koji je trebalo da bude simbol skromnosti i siromaštva, postao neka vrsta multinacionalne kompanije.
Iako je njihova vojna moć na Bliskom istoku počela da slabi, rasla je njihova politička moć u Evropi, što je uznemirilo plemstvo. Većina članova visokog staleža imala je barem neki dug prema Templarima, a jedan od najvećih dužnika bio je francuski kralje Filip IV, poznat po nadimku “Lepi”.
Avinjonski papa Klement V naredio je hapšenje svih templara u novembru 1307, ali crkveni koncil 1311. većinom glasova bio protiv raspuštanja i uništenja Templarskog reda, tako da su oni u svim drugim evropskim zemljama (osim Francuske) oslobađani od optužbi i proglašavani nevinima. Ipak, Klement V je zbog pritiska Filipa IV, naredio raspuštanje reda 22. marta 1312, a templarsku imovinu po celoj Evropi dao Malteškim vitezovima i na zaplenu svetovnim vladarima. Templari koji su priznali jeres i tražili crkveni oprost, poslati su u penziju u samostane i kuće koje su nekada bile u vlasništvu Reda, a ostali su mučeni, ispitivani, zatvarani i ubijani.
Jedan od poslednjih kojima se sudilo pred posebnom komisijom koju je osnovao papa, bio je poslednji Veliki majstor reda – Žak de Mole. On je osuđen na doživotni zatvor, ali je nakon protesta i odbacivanja svog iznuđenog priznanja, spaljen na lomači za primer ostalima. Međutim, neki smatraju da se stvari nisu odvijale baš tako i da je moć Vitezova Templara nakon ovih događaja bila čak i veće, nego pre pada u Francuskoj.
Različiti pisani tragovi svedoče da je flota od 18 templarskih brodova usidrena u La Rošelu iskorištena za bekstvo. Naravno, neke članove Francuzi nisu uspeli da uhvate i njihova sudbina je predmet raznih debata i istraživanja. Žan de Šalon, jedan od članovareda, svedočio je da su pomenute galije prepune zlata, zaplovile u druge krajeve i da su neki od njih završili u Škotskoj.
POGLEDAJTE BONUS VIDEO:
Sila epizoda 01
(Vecernji.hr)