JEDINSTVEN NA SVETU
(FOTO, VIDEO) VESNIK URBANE APOKALIPSE: Ovaj ruski supertop je smrt za gradove
Zašto su Rusi napravili cev tako velikog kalibra i uporedivo kratkog dometa? Pogledom na proštlost dobijamo odgovor na ovo pitanje-
> 00:00h
Samohodni topovi su neizostavni deo savremenih mehanizovanih armija. Montirani na lagano oklopljene nosače, oni su u stanju da prenesu tešku brzometnu artiljerijsku vatru iz cevi prečnika 120 mm. U poređenju s haubicama, samohodni minobacači su lakši i zahtevaju manje logističkog održavanja, ali su zato i kraćeg dometa, piše Newsweek.rs. Američka vojska 120mm minobacače montira na vozila tipa Strajkers M1129 i guseničare tipa M113. Ruski ekvivalent ovih aparata je 120mm samohotka 2S9 NONA. Međutim, ruska armija je jedina koja u svom arsenalu ima i samohodni minobacač kalibra 240mm, tipa Tjulpan (Lala). Ovaj aparat je dobio i vatreno krštenje u borbi.
Zašto su Rusi napravili cev tako velikog kalibra i uporedivo kratkog dometa? Pogledom na proštlost dobijamo odgovor na ovo pitanje. Za početak, Tjulpan se koristi u razaranju ojačanih odbrambenih položaja. Izraelske fortifikacije na Golanu, mudžahedinske pećine u Avganistanu, i aerodromska postrojenja ukrajinske vojske su se kroz istoriju našla na meti minobacača tipa M240 ruske proizvodnje. Dalje, u razaranju gradova. To se vidi na primerima Groznog, Bejruta i Homsa. Trideset tona težak M240 top aparata 2S4 montiran je na GMZ šasiju koja se koristi i kod mnogih drugih samohotki. Devetočlanu posadu štiti 20mm oklopa, dovoljno da odbije vatru ručnog naoružanja i šrapnela projektila većeg kalibra.
Iako se tokom marša cev nalazi usmerena ka prednjem delu vozila, nakon montiranja na vatreni položaj, ona se okreće unatraške. Za razliku od većine drugih minobacača, M240 se i puni od pozadi. Projektile dužine od 1,5 metara sa po 100 kg eksploziva u stanju je da ispali na udaljenost od preko 9 kilometara. Uz raketnu asistenciju, ovaj domet se povećava na 20 km. Jedino ograničenje leži u sporom tempu paljbe od svega jedne granate po minutu. Za razliku od haubica, minobacački projektili padaju na cilj skoro vertikalnom putanjom, što ih čini efikasnim u prebacivanju zidova i drugih fortifikacija, uzvišenja, zgrada...
Top tipa M240 opremljen je municijom raličitog punjenja, od projektila za probijanje betonskih bunkera, do zapaljivih granata. A tu je i nuklearno punjenje tipa 3B11 koje je 2S4 činilo neizostavnim delom brigada nuklearne artiljerije tokom hladnog rata. Nedavno su sirijski aparati ovo tipa ispalili prve kasetne bombe. Jedna od njih je pogodila školu u predgrađu Damaska. Ove granate dopunjuje lasersko navođenje tipa Smelčak koje je s velikim uspehom korišćeno u Avganistanu.
Rusija trenutno na raspolaganju ima svega jedan bataljon od 8 aparata tipa 2S4, s preko 400 ovih vozila u rezervi. Do njihove upotrebe, poslednji put je došlo 2000. godine u napadu na prestonicu ruske republike Čečenije, Grozni. Za razliku od većine ruskih borbenih vozila, S24 nije prodavan drugim članicama Varšavskog pakta, s izuzetkom malog kontingenta koji je kratko vreme služio u armiji Čehoslovačke. Bespilotne letelice OEBS-a su zapazile upotrebu ovog minobacača u ukrajinskom suboku 2014. godine. Najmanje četiri vozila tipa 2S4 snimljeno je u akciji na istoku zemlje.
POGLEDAJTE BONUS VIDEO: Sila epizoda 01