Foto: Rts Zroan Saric

Vratite nam vučicu Alfu na Goliju, Monika je ne da

Po odluci Eparhije žičke, Alfa morala da šumovite golijske visove zameni vojvođanskom ravnicom: iz Kovilja je premeštena u azil Švajcarkinje Monike Brukner u Đurđevu kod Novog Sada.

Srbija
> 00:00h

BEOGRAD - Priča o prijateljstvu monaha Amvrosija i vučice Alfe, pre četiri godine, izazvala je veliku pažnju, posebno Alfino premeštanje iz manastira Kovilja u azil kod Novog Sada, kao i peticija više od 20.000 hiljada ljudi iz zemlje i sveta da se vučica vrati na Goliju. U Dnevniku RTS-a, 21. novembra 2008. godine, objavljena je priča o prijateljstvu monaha Amvrosija i vučice Alfe, koja je u mnogim pričama i komentarima doživljena i opisana kao božja volja ili čudo prirode.

Za nešto više od godinu dana zajedničkog života u manastiru Kovilje, monah Amvrosije i vučica Alfa prešli su put od kratkog početnog nepoverenja do velikog prijateljstva i odanosti. A onda je, u avgustu 2008. godine, po odluci Eparhije žičke, Alfa morala da šumovite golijske visove zameni vojvođanskom ravnicom: iz Kovilja je premeštena u azil Švajcarkinje Monike Brukner u Đurđevu kod Novog Sada.

Ovih dana, posle tri i po godine, novinar Milanko Danilović i snimatelj Zoran Sarić, ponovo su imali susret sa najpoznatijim vukom u Srbiji, prenosi RTS. Monika kaže da je u početku bilo nepoverenja i nesporazuma između nje i Alfe, ali da su to prebrodili velikom pažnjom, ljubavlju i poznavanjem ćudi divljih životinja. Za četiri godine, od kada je u njenom azilu, Alfa je postala je ne samo njena ljubimica nego i svih zaposlenih, meštana i brojnih posetilaca. "Ja zajedno sa Alfom pevam, mazimo se, zabavljamo, potpuno razumemo u svemu", kaže Monika. "Ona je najsrećnija vučica na svetu."

U svom novom domu, koji finansira švajcarska humanitarna fondacija, Alfa je u svakodnevnom društvu sa 120 pasa, Monikinih štićenika koji su izgubili status kućnih ljubimaca, i među njima nema nikakvih nesporazuma. Humanitarka iz Švajcarske koja je u Srbiji, kako kaže, našla ljubav svog života i posao koji je ispunjava, tvrdi da je divljim životinjama, pa i vukovima najbolje u prirodi. Međutim, za Alfu je kasno. Kad bi je pustili u prirodu, odmah bi prišla ljudima, navikla se na njih, i to bi za nju bilo opasno. Osim toga, izgubila je nagon da sama lovi i dođe do hrane. Kod nje ptica može da bude ceo dan u kavezu i da bude potpuno bezbedna. Alfa bi se igrala s njom, ali nijednog trenutka ne bi pokušala da je uhvati i pojede, čak ni ako je gladna, tvrdi vlasnica azila. Prve godine boravka u Đurđevu bilo je velikog interesovanja i želja mnogih da se ova lepotica sa Golije smesti u zoološki vrt , čak i da se vrati u Kovilje. "Na to sada više ne bih pristala, ni po koju cenu" kaže Monika Brukner. "Ne bih mogla da se odvojim od Alfe, a verujem ni ona od mene." Po svemu sudeći, Alfina sudbina definitivno je vezana za Đurđevo i Monikin azil. Monah Amvrosije ostaje u svom svetu i tišini golijske svetinje, sa nekim novim prijateljima.

Monah Amvrosije i vučica Alfa prešli su put od kratkog početnog nepoverenja do velikog prijateljstva i odanosti