Foto: Marina Lopičić

KOLUMNA

FAMOZNO BASARA Kriminalni patriotizam proizvodi razdore unutar nacije pa po slavama, usta punih sarme, nariče nad srpskim podelama

Lični stav

Odgovor na naslovno pitanje nije ni izbliza tajanstven kao „pitanje svih pitanja“, da ga ne ponavljamo, mogla bi se neka suptilna dušica struniti, pa ispade belaj, saljevanja strave i sl.

Jer ako ne svi, a ono mnogi od 93 „patriotska intelektualca“ koji su u subotu arlaukali pred Akademijom u stvari žarko želi da uđe u SANU, ali u Vladi Kostiću vide prepreku na njihovom putu u besmrtnost. Ne zato što dr Kostić „neće“ da ih „primi“ - znaju oni dobro da predsednik SANU nema ovlašćenja ni da „prima“ ni da „isteruje“ (mada bih mu ja lično vrlo rado dao ovlašćenje da isteruje) - nego zato što bi, ukoliko bi SANU krenula u pravcu u kome je Vlada Kostić diskretno vodi, njihove „reference“ za članstvo u SANU, dakle - „nedavanje Kosova“, istrage poturica, svetosavska mrsomuđenja i slavska palamuđenja - postale besmislene, kao što i jesu.

Još u XVIII veku Semjuel Džonson je lucidno primetio da je „patriotizam poslednje utočište hulja“. Od tada naovamo stvar - sa huljama, ne sa patriotizmom - eskalirala je svuda po svetu, a naročito u Srbiji, po kojoj žare i pale patriote iz koristoljublja i niskih pobuda, neki pravnik-cinik bi dodao i „na podmukao i svirep način“.

Šteta koju to loše i šareno društvo - u kome rame uz rame stoje doktori nauka, arhijereji SPC, ratni i posleratni zločinci, muljatori, lopuže i poslednji kriminalci - nanosi naciji (na čijem braniku bajagi stoji) nemerljiva je i višestruka. Danas ću pomenuti samo one najpogubnije.

Šteta prva, najveća, možda i nepopravljiva - kriminalni (nazovimo ga tako) patriotizam neprestano proizvodi razdore unutar nacije, pa posle po slavama, usta punih sarme, nariče nad „srpskim podelama“. Takvog „patriotizma“ nema bez „unutrašnjeg neprijatelja“, „izdajnika“ i - naročito - srazmerno retkih osoba koje - kad im skrešu u brk da su hulje - šatro patriote optuže da „pljuju na sve što je srpsko“.

Šteta druga, jedva nešto manja. U strahu od optužbi za „pljuvanje po svemu što je srpsko“, istinske patriote (a to otprilike je 95% građana Srbije) ćutke podnosi bulažnjenja, proseravanja i pasivno-agresivne nastupe samoizabranih patriota. E, taj strah treba „razbiti“, a dr Elebacima i Zgubidanima oduzeti pravo da govore u ime naroda (a ne bi bilo loše ni dobro ih ispendrečiti).

Pre nego što je LDP posrnuo, a potom prdnuo u čabar, Čeda Jovanović je napravio neke korake u tom pravcu, što nije razlog da ubuduće sve političke partije - uključujući i eventualnu novu KPJ - u svojim programima jasno naznače da se od konkurencije razlikuju u mnogim detaljima, ali da su patriotske podjednako kao i sve druge.

Vratimo se pred kraj na slučaj „majmun pred SANU“. Peticionaši su se tu žestoko olupali jer je Akademijin predsednik istinski patriota i primer skladne proporcije između nacionalnog i univerzalnog. Što više bude takvih patriota, sve će manje biti „patriota“ zbog kojih se decenijama pitamo zašto majmun drži qurx u supi i otkud majmun pred SANU.