Intervju: Muhamed Jusufspahić, muftija srbijanski

Neće nas zavaditi s pravoslavnom braćom u Srbiji

Ulazak Rasima Ljajića i Sulejmana Ugljanina u Vladu je dobar za Srbiju, za Bošnjake i za sve srbijanske muslimane

Društvo
> 19:50h

BEOGRAD - Srećno! Muslimani danas slave Ramazanski bajram. Na ovaj veliki praznik muftija srbijanski Muhamed Jusufspahić govori o ramazanskom postu, odnosima među Bošnjacima i gradnji nove džamije u Beogradu. ♦ Kako su muslimani proveli ramazanski post? - Post je najdirektniji put ka Bogu i njegovoj nagradi, obilatoj i posebnoj. Svedoci smo toga da divni ljudi u teškim vremenima iskazuju svoju iskrenost. Tu činjenicu ne mogu poremetiti pojedinci, koji su bili spremni da nas i pred sinovima našim najsurovije napadnu. Na nama je da odgovorimo najprimerenije i da nastavimo našim putem, kojim nas povedoše naši prethodnici, moj otac i ostali, kod kojih je najlepši napitak neizgovorena ružna reč u besu. ♦ Kako ćete obeležiti Bajram? - U miru i slozi, uz Božju pomoć. Zahvalni smo Bogu što nam je omogućio da mu služimo iz Srbije. Nakon bajramske molitve sledi bajramska sofra. Kao i uvek, bićemo zajedno i umereni u svemu. ♦ Dva predstavnika Bošnjaka ušla su u Vladu. - Vlada Srbije je volja naroda Srbije i za Srbiju jeste dobro da su u Vladi i Ljajić i Ugljanin. To je dobro ne samo za Bošnjake, već i za sve srbijanske muslimane. ♦ U parlament je ušao i poslanik Elmir Elfić, blizak muftiji Zukorliću. - I to je volja naroda. Mislim da je to prilika da se na prostoru Sandžaka u Srbiji kristališu neke stvari i neki odnosi, iako je on ušao u parlament ispred koalicije pojedinih sandžačkih i vojvođanskih partija. ♦ Šta kažete na poslednje izjave Zukorlića u vezi s Aćif-efendijom? - Nije nam potrebno ništa što će nas zavađati s hrišćanskom pravoslavnom braćom. Sem toga, BNVS i mi Bošnjaci treba da negujemo uspomene na svoje antikomunističke i druge lidere, koji nisu sarađivali s fašističkim okupatorima i koji su bili Bošnjaci.

Približimo se Bogu ♦ Koju poruku šaljete vernicima na Bajram? - Ko pogleda u sebe, rastaće se od sebe. Bogu se može približiti, ali ne stepenicama koje vode ka vrhu piramide, već onima koje naše lice spuštaju ka tlu, u naš temelj. Post jeste most ka Bogu, jer je sam po sebi samoodricanje, odricanje od sebe.