Foto: Shutterstock, Beta/Branislav Božić

veliko delo

PEVANJE HIMNE I KULT SRPSKE REPREZENTACIJE: To je bila vizija Siniše Mihajlovića, TEMELJ koji je podigao i koji će ZAUVEK ŽIVETI!

Fudbal
> 07:20h

Veliko delo iza sebe je ostavio Siniša Mihajlović, kako u fudbalskom, tako i u ljudskom smislu. Popularni Miha bio je rodonačelnik kulta srpske fudbalske reprezentacije, zbog čega je na poziciji selektora te 2013. godine bio dočekan na nož u većem delu javnosti.

foto: Dado Đilas

Siniša Mihajlović insistirao je na tome da se peva himna države Srbije "Bože pravde", da se izgradi poseban odnos prema grbu, dresu i zastavi svoje zemlje. Da fudbaleri paze šta i kako govore o reprezentaciji, da u svakoj prilici budu pravi ambasadori zemlje kojoj pripadaju. Igrači su morali da nose odela, aplaudirali su protivniku posle izvođenja njegove himne.

Uveo je i poseban pravilnik koji su svi reprezentativci morali da potpišu i da ga se pridržavaju. Udario je temelje nečemu što smo sa zadovoljstvom mogli da gledamo na Svetskom prvenstvu u Kataru. Svi naši fudbaleri bili su zagrljeni i pevali nacionalni himnu, činili su ono što i sve reprezentacije na Mundijalu.

foto: Georgi Licovski/EPA

Siniša Mihajlović bio je rodoljub i patriota u pravom smislu tih reči. Veći deo svog života proveo je u Italiji, a Italijani su poznati kao ponosan narod odan i privržen svojoj naciji i zemlji. Upravo je sve ono što je video kod njih, Miha pokušavao da prenese u Srbiju. I uspeo je u svojoj misiji. Srpska fudbalska reprezentacija ima kult, koji su selektori koji su došli posle njega u manjoj ili većoj meri umeli da nadograde i poboljšaju.

Siniša Mihajlović postao je selektor Srbije u maju 2012. godine, jednoglasnom odlukom. Potpisao je dvogodišnji ugovor sa ciljem da reprezentacija ode na Mundijal u Brazilu. U deset mečeva u kvalifikacijama, upisao je po četiri pobede i poraza, uz dva remija, a na SP su otišli Belgija i Hrvatska.

Napravio je Mihajlović rez u reprezentaciji, šansu dao tada mladim igračima poput Aleksandra Mitrovića, Lazara Markovića, Matije Nastasića, Nikole Maksimovića, Luke Milivojevića, Filipa Đuričića, Darka Lazovića... Andriju Živkovića i Nemanju Radonjića pozvao je u nacionalni tim kada su imali samo 16 godina. Bio je pravi selektor trudio se da proba što više fudbalera, da im ukaže šansu, odabere na koga može da se osloni ili ne. Nažalost, imao je nesreću da su se baš po njegovom dolasku na mesto selektora od nacionalnog tima oprostili Nemanja Vidić i Dejan Stanković.

Umesto da sa njim produže saradnju u Fudbalskom savezu Srbije su se okrenuli drugim, sa ove distance bismo rekli lošijim rešenjima, jer do 2018. nismo imali uspeha. Siniša Mihajlović je posle godinu dana pauze u junu 2015. postao trener Milana.

foto: Dado Đilas

Kada je napustio reprezentaciju Srbije, Siniša Mihajlović je tada za B92 izjavio:

- Dobili smo jednu reprezentaciju koja će ako ostane na okupu biti jedna od najboljih u Evropi, naravno, ako momci sazreju. Takođe, dobili smo kult reprezentacije i disciplinu koja nije bila prisutna ranije. Nisam se pokajao što sam preuzeo reprezentaciju. Sve bih isto ponovo i da se vratim godinu dana unazad, opet bih prihvatio to. To je oduvek bila moja želja, da mogu da kažem da sam bio selektor reprezentacije Srbije. To je moja zemlja, ja je volim najviše na svetu. Nikada se ne bih pokajao niti ću se pokajati.

Koliko je Siniša Mihajlović bio pošten, možda najbolje odslikava njegova odluka da reprezentaciju Srbije napusti u decembru 2013, iako je imao ugovor du juna 2014. Tu svoju odluku je obrazložio sledećim rečima:

- Moj ugovor sa Fudbalskim savezom Srbijom je do decembra 2013. godine. Imao sam praktično ugovor do juna 2014. godine, ali sam rekao da ako uspemo da kvalifikujemo ostajem do tada ćemo da razgovaramo o daljoj saradnji. Ako se ne kvalifikujemo, ne želim da sedim šest meseci u Fudbalskom savezu Srbije, jer tako nisam postigao svoj cilj i da uzimam pare. Ugovor mi traje do decembra, pošto tada imamo još neku utakmicu, a šta će da se desi, da li će ljudi u Fudbalskom savezu hteti da produže ugovor, da li ću ja hteti, to je neka druga stvar.

Kurir sport/A. Radonić