Tramp u misiji pune primene Monroove doktrine
Naime, reč je o široj strategiji Sjedinjenih Država da u to vreme spreče intervencije evropskih kolonijalnih sila na zapadnoj hemisferi, odnosno na američkim kontinentima.
Bilo je to vreme kad su se latinoamerički narodi borili za nezavisnost od Španije i Portugalije, a kojima je uzor bila Američka revolucija i američki model prezidencijalizma. Monro je proklamovao tezu da će Sjedinjene Države vojno intervenisati protiv bilo koje evropske kolonijalne sile koja pokuša da naruši njene vitalne interese na posmatranom prostoru, kao i da „Amerika treba da pripada Amerikancima“, gde je vrhunac te politike bio američko-španski rat 1898. godine, nakon koga su Sjedinjene Države postale svetska sila, a Španija prestala da to bude.
Dva veka kasnije Monroova doktrina je i dalje nezamenjivi deo sveukupne američke strateške spoljne politike. To govori kako o ozbiljnom i dugoročnom planiranju vašingtonske administracije kome teško ko može parirati, tako i o relevantnosti projekcije koju je predsednik Monro još tada postavio. Sjedinjene Države imaju idealnu geografsku poziciju, jer izlaze na dva svetska okeana, dovoljno su daleko i od Evrope i od Azije u slučaju ratne opasnosti, te su daleko superiornije od susedne Kanade i Meksika, uključujući tu i ostatak latinoameričkog prostora. Zahvaljujući, između ostalog i tome, Sjedinjene Države su iz Prvog svetskog rata izašle kao svetska sila, a nakon Drugog svetskog rata kao jedna od dve supersile. Danas je, međutim, Kina, druga najmnogoljudnija zemlja sveta, u ekonomskom, tehnološkom i vojnom usponu, ozbiljan izazivač američke planetarne dominacije, daleko više nego što je to Rusija ili bilo koja druga zemlja. Ukoliko pogledate američke strateške spoljnopolitičke dokumente videćete da je u njima upravo Kina označena kao najveća pretnja po interese Sjedinjenih Država, uključujući tu i dugoročno gledano trku za Arktik, iako Kina još uvek nema značajnije prisustvo na njemu.
Nedavno najavljene radikalne spoljnopolitičke poteze novog američkog predsednika Donalda Trampa, a čiji bi sprovodilac u praksi bio novi državni sekretar Marko Rubio, koji nimalo slučajno nije izabran kao neko čiji su roditelji prebegli s Kube u Sjedinjene Države nakon Kubanske revolucije, treba posmatrati upravo u tom smislu. Tramp jednostavno želi da revitalizuje i osnaži Monroovu doktrinu na način da u potpunosti uspostavi punu dominaciju Sjedinjenih Država na zapadnoj hemisferi.
On želi da kupi Grenland ne skrivajući da razlog tome leži u odbrani vitalnih strateških interesa njegove zemlje, jer je Grenland put ka lakšem pristupu i kontroli Arktika, on hoće da promeni ime Meksičkog zaliva u Američki zaliv jer simbolički želi da pokaže da će njegova zemlja biti njegov puni gospodar u geostrateškom smislu (setimo se samo opasnosti koja je po Sjedinjene Države vrebala tokom Kubanske raketne krize 1962. godine) i namerava da preuzme punu kontolu nad Panamskim kanalom, koji je u ekonomskom smislu poslednjih godina zaista postao važno oruđe u širenju kineskog ekonomskog uticaja na tom prostoru. Mnogo je istorijskih argumenata koji idu u prilog Trampovim ambicijama.
Grenland je svojevremeno bio žrtva danske kolonizacije i tamošnje urođeničko stanovništvo Inuiti (koje je uvredljivo zvati Eskimima) bilo je predmet eksploatacije i poniženja. Panama nikad ne bi stekla nezavisnost od Kolumbije 1903. godine da nije imala američku podršku, a uz to su Amerikanci bili ti koji su prokopali Panamski kanal 1914. i kontrolisali ga sve do 1999. godine. Jedno je sigurno - Tramp uistinu namerava da Monroovu doktrinu učini ponovo velikom.