Srđan nema ni 6 godina, a živi s 3 teške dijagnoze zbog kojih ne može da hoda i govori! Majka potresnim rečima rasplakala Srbiju: Kad su mi lekari saopštili...
Kad su mi lekari rekli da moj sin Srđan, koji nema ni šest godina, ima tri dijagnoze - hidrocefalus, cerebralnu paralizu i na sve to još i epilepsiju, prvo mi je trebalo vremena da se pomirim sa svakom od njih, a onda da ne plačem, stisnem zube i da se borim da pomognem svom detetu da ga dignem na noge i čujem njegove prve reči!
Ove potresne reči kaže za Kurir majka četvoro dece Milica Jovanović (34) iz Sremske Mitrovice, koja je trenutno u Istanbulu sa svojim najmlađim sinom Srđanom Jovanovićem, koji čeka da primi prvu dozu terapije matičnim ćelijama jer ne može da hoda i govori...
U sedmom danu prva operacija
- Trudnoća sa Srđanom je bila uredna, ali rodio se prevremeno u sedmom mesecu sa svega kilogram i 700 grama u bolnici u Sremskoj Mitrovici. Odatle je prebačen na odeljenje neonatologije u Novom Sadu, gde je u inkubatoru proveo dva meseca. Pregledima su lekari videli da ima krvarenje na mozgu trećeg stepena te su mu već sa sedam dana u dečjoj bolnici ugradili VP šant, to jest tanku cevčicu s ventilom kako bi se preusmerio višak cerebrospinalne tečnosti iz mozga ka drugom delu tela gde se može resorbovati, što bi olakšalo pritisak na mozak. Tu smo saznali za prvu dijagnozu - hidrocefalus - priseća se majka i dodaje da je posle dva meseca Srđan izašao iz bolnice i došao kući svojoj braći i sestrama.
Mukama ovde nije bio kraj. Posle redovnih kontrola i pregleda lekari su ustanovili da dete ima dve velike ciste na mozgu koje su bile pred pucanjem. Morao je na hitnu operaciju.
- Primetili smo da nam sin ne pomera desnu ruku i nogu. To nam je bio alarm da još uvek nešto nije kako treba. Nije imao ni godinu dana... Nakon toga smo dobili uput za fizijatra. Doktorka ga još nije ni pregledala, a već nam je rekla da sluti šta je. Dobro sigurno nije. Uradila je analize, zadržala nas dve nedelje u bolnici. Srđanu su počele da se tresu obe noge. Nisam znala šta se dešava, ne pomera mu se desna strana, a sad mu se i noge tresu. Doktorka nam je saopštila da dete ima prve epi napade - kroz uzdah reče Jovanovićeva.
Spremni na borbu
Dečak je morao na rehabilitaciju, fizikalne tretmane, a dobio je i lekove za epilepsiju.
- Morali smo da sakupimo snage i svi zajedno da se borimo da budemo njegova podrška. Nije lako, ali bili smo uporni. Pored onoga što su lekari prepisali i savetovali mi smo išli i korak dalje da mu pomognemo. Vodili smo ga na svakojake tretmane i u banje, što je s vremenom dalo rezultata. On nije mogao da sedi i drži glavicu, a sada to može. Počeo je da izgovara pokoju reč.
Nije to razgovetno, ali je pomak. Pre dve godine imao je operaciju u Turskoj, gde mu je ugrađen i drugi šant. On mu je popravio stanje, ali u oktobru je ponovo bio loše pa su ga lekari uveli u veštačku komu na tri dana.
Mama Milica danas sa Srđanom ide na konsultacije za matične ćelije.
- Kako pomoći Srđanu
- Preko fondacije Humanost bez granica poslati SMS sa brojem 90 na 2407
- Uplatom na dinarski račun 160-6000001248402-13
- Uplatom na devizni račun 160-6000001248616-50
- IBAN RS35160600000124861650
- Moj sin treba da primi prvu dozu, a za mesec dana bi trebalo i drugu s fizikalnim terapijama, tretmanima između toga. Lekari ovde su nam vratili nadu i procenili su da Srđan ima šanse da prohoda posle tih terapija. Cerebralna paraliza nije bolest koja se brzo leči. Borba će trajati ceo život, ali verujemo da će biti dobro. Uz njega smo...