Iza nestanka bebe iz kolevke krio se monstruozni čin: Otmica je digla celu državu na noge, a epilog je ličio na horor scenario
Bruno Ričard Hoptman je 3. aprila 1936. godine pogubljen na električnoj stolici zbog otmice sina poznatog avijatičara Čarlsa Lindberga.
Ova otmica ostala je jedan od najpoznatijih slučajeva kidnapovanja u istoriji Sjedinjenih Američkih Država. Iako je Hoptman, nemački imigrant, tvrdio da je nevin, to nije bilo dovoljno da izbegne kaznu.
Međutim, decenijama nakon ovog zločina koji je šokirao svet, profesor istorije sa Rutgers univerziteta, Lojd C. Gardner, doneo je nedavno nove, uzbudljive informacije koje otkrivaju mogućnost da je sam Čarls Lindberg bio umešan u otmicu i smrt svog sina.
Ko je bio Čarls Lindberg?
Čarls Lindberg, u to vreme najpoznatiji avijatičar, postao je međunarodni heroj 1927. godine, kada je prvi put preletio Atlantik solo, što mu je donelo veliki broj obožavalaca i medijsku pažnju.
Njegov nadimak, "Talični Lindi", postao je simbol hrabrosti i inovacije. Ubrzo nakon njegovog podviga, Lindberg je sa suprugom En Morou postao predmet novinskih naslova, što je samo povećalo njegovu popularnost.
Kada je njihov sin, 20-mesečni Čarls A. Lindberg mlađi, nestao iz kolevke u porodičnom domu u Nju Džerziju, čitav svet je bio u šoku. Prema izveštajima, otmičar je 1. marta 1932. godine, oko 21 sat, ušao kroz prozor na prvom spratu koristeći merdevine i oteo dete. Sat vremena kasnije, dadilja je otkrila poruku u kojoj je otmičar tražio otkup od 50.000 dolara.
Nedeljama nakon toga, Lindberg je bio predmet medijskog pritiska, a tragedija se završila kada je telo deteta pronađeno nekoliko kilometara od porodične kuće, što je izazvalo još više bola i neverice. Krivica je sručena na Bruna Hoptmana, a nakon "suđenja veka" bio je osuđen na smrt.
Nova teorija: Umešanost Lindberga u otmicu
Iako su svi dokazi ukazivali na Hoptmana kao otmičara, Gardner je tvrdio da postoje ozbiljne sumnje da Lindberg, poznat po svojim pro-nemačkim simpatijama i verovanjima u socijalni darvinizam, možda nije bio samo nevina žrtva.
On se poziva na brojne dokaze o problemima sa zdravljem Lindbergovog sina, uključujući sumnje u njegov razvoj, koje su, kako tvrdi Gardner, bile skrivene od javnosti i vlasti.
Prema Gardneru, Lindberg je imao duboku fascinaciju socijalnim darvinizmom i eugeničkim pokretima, koji su uključivali ideje o superiornosti severnih Evropljana, a sam Lindberg je verovao da bi njegovi "zdravi geni" trebali da preplave svet.
Uz to, autor sugeriše da je u to vreme Lindberg možda smatrao da je njegov sin nedostatan, s obzirom na njegove zdravstvene probleme, uključujući rahitis, nisku telesnu masu i nesrasle kosti lobanje.
Gardner dalje navodi da su informacije o zdravlju deteta bile strogo kontrolisane, uključujući i izolaciju osoblja koje je moglo znati o stanju malog Čarlija. Takođe, Lindberg je, prema izveštajima, naredio da se telo deteta kremira i pepeo razbaca, što je izazvalo dalja pitanja.
Hipoteza: Smrt deteta kao posledica nesreće
Gardner takođe iznosi mogućnost da je smrt malog Čarlija mogla biti rezultat nesreće koja je nastala tokom otmice. On smatra da se dete moglo slučajno povrediti, možda čak i ubiti, što bi moglo objasniti zašto je Lindberg delovao tako odlučno da sakrije sve detalje.
Iznenađujuće, Lindberg je tog 1. marta izostao sa javnog govora u Njujorku i vratio se kući pre nego što je trebalo da ode na večeru.
Gardner postavlja pitanje: Da li je Lindberg slučajno preskočio svoj govor kako bi olakšao otmicu, možda time što je skrenuo pažnju sa dečakovog spavaćeg prostora i omogućio otmičaru da pobegne? To pitanje ostaje otvoreno, ali daje novu dimenziju celokupnoj tragediji.
Šta se dogodilo?
Iako su dokazi protiv Hoptmana veoma snažni, i dalje postoji sumnja da su mnogi detalji, uključujući mogućnost da je Čarls Lindberg na neki način bio uključen, ostali neistraženi. Gardnerova teorija izaziva nova pitanja koja se odnose na jednog od najvećih američkih heroja, kao i na prirodu zločina koji je šokirao svet pre više od 90 godina.
Ova priča o tragediji, porodici, i mogućim tajnama koje nisu bile poznate javnosti, nastavlja da fascinira istraživače i istoričare. Još uvek nije moguće sa preciznošću utvrditi šta se zapravo dogodilo sa detetom.
(Kurir.rs/I.M.)
Bonus video: Poslušajte kako funkcioniše sistem Ameber Alert