FAMOZNO: OBOJENI KONTRAREVOLUCIONAR
Antić se već etablirao kao obojeni kontrarevolucionar, neka vrsta Žozefa de Mestra studentskih protesta, koji u gluva doba, sa amvona Politikine veb-proseravaonice - oivičen s leve strane slikom Lavrova, s desne Mila Dodika - najavljuje „kolaps građanske ideologije“.
Kolaps građanske ideologije su još 1945. godine, doduše, mnogo zlokobnije i neuporedivo ozbiljnije, najavljivali Đilas - Milovan, ne Dragan, Ranković - Aleksandar, ne Snežana, moja drugarica - i mnogi drugi ljudi posebnog kova. Da li to znači da se Antić - Čeda, ne Mika - vratio na pozicije marksizma - lenjinizma ili samo lupeta, prosudite sami.
Hajde da vidimo šta dalje kaže Antić. „Blokade fakulteta“, kaže, „podrazumevaju totalitarni manir gde jedna manjina nameće većini model rada i model odlučivanja koji je suprotan našoj tradiciji, našem ustavu i našim zakonima.“ Ostavimo mi sad po strani pitanje da li se Antić može smatrati „više nego ubedljivom većinom“ - ili bar portparolom te većine - pa obratimo pažnju na deo rečenice „totalitarni manir gde jedna manjina nameće većini model rada i odlučivanja koji je suprotan našoj tradiciji“.
Ne znam u kojoj je to naučnofantastičnoj istorijskoj čitanci Antić, istoričar po struci, pronašao „našu tradiciju kojoj je stran totalitarni manir i kojoj manjina nije nametala većini model rada i bla, bla, bla“. Meni se kao kuhinjskom istoričaru čini da je naša tradicija serija, najviše dvaput-triput i nakratko prekinutih totalitarnih i autoritarnih režima.
Idemo dalje, „građanska ideologija“ je ekskluzivno boljševički pojam. Boljševici su baš voleli da uopštavaju. Građanstvo - tamo gde je doista građanstvo, a ne podaništvo i dupeuvlakaštvo - nije kompaktna socijalna grupa, „građanstvo“ uključuje i seljaštvo i rapaljstvo. „Građanin“, to je „državljanin“. Čak su i boljševici tako oslovljavali nepartijce.
Kad god pomenem „boljševike“, uvek mi na pamet padne reč „revolucija“. Bitno je napomenuti da su u XX veku samo boljševici - ruski i jugoslovenski - na vlast došli revolucijom. Stalno se zaboravlja da su i fašisti i nacisti na vlast došli tako što su pobedili na izborima. Ovo govorim da bih obojenom kontrarevolucionaru Čedi Antiću razbio strah od obojene revolucije.
Utuvite neke stvari: Prva stvar: revolucije traju jedan dan. Druga stvar: da bi se vlast osvojila revolucionarnim putem, potreban je stepen organizovanosti hiljadama puta veći od potrebnog da bi se na vlast došlo na izborima. Hiljadu puta veća muda da i ne pominjem.
U tom smislu, moja neznatnost tekuća studentsko-građanska gibanja ne bi nazvala obojenom revolucijom, nego veoma zakasnelom raznobojnom evolucijom, razmrdavanjem statusa quo, pomeranjem s vekovne mrtve tačke, koje će potrajati, ali koje će u konačnici - protivno volji i vlasti, opozicije i većine građanstva - iznedriti novi kvalitet.