Ko je bio Gradimir Stojković? Svi će ga pamtiti po "Hajduku u Beogradu", a njegovo ime stoji i iza ovih velikih dela
Književnik Gradimir Stojković, koji je preminuo u 78. godini, ostavio je veliki trag na srpsku književnost. Na prostorima bivše Jugoslavije smatra se najčitanijim piscem proze za decu u poslednjih 30 godina.
Iza sebe ostavio je mnoga ostvarenja od kojih su pojedina imala više izdanja, ali njegovo takoreći najveće remek-delo jeste svima poznati "Hajduk u Beogradu" za kojim je svojevremeno vlada velika pomama. Ovo delo imalo je preko 20 izdanja i štampano je u tiražu od pola miliona primeraka.
Gradimirova dela, pesme i priče prevođene su na mnoge strane jezike među kojima su engleski, francuski, italijanski, nemački, ruski, slovački, bugarski, rumunski, mađarski i makedonski jezik.
Rodio se 3. marta 1947. godine u banatskom selu Mramorak. Bio je mlađi sin u porodici učitelja, a od malih nogu pokazivao je veliki talenat za pisanje i književnost. Već u trećem razredu osnovne škole Gradimir je osvojio "Zmajevu nagradu za pesmu" što je bila i njegova prva nagrada.
U svojoj šesnaestoj godini osvaja nagradu za pesmu kojom je učestvovao na konkursu poezije mladih Vojvodine, koji je 1963. godine raspisala pančevačka biblioteka. U žiriju su te godine bili Miroslav Antić, Đorđe Vlajić i Miloš Nikolić.
Svoju prvu pesmu Gradimir je objavio u listu "Pančevac", a te iste godine snimio je i svoj prvi amaterski film. Tokom početka svoje karijere objavio je još nekoliko filmova, u kojima je bio i scenarista i snimatelj, a za koje je osvojimo i nagrade na mnogim festivalima na prostorima bivše Jugoslavije.
Na Konkursu poezije mladih Vojvodine provobitno osvaja drugu, pa prvu nagradu nakon čega počinje svoje pesme da objavljuje i po drugim listovima i časopisima, a ubrzo je krenuo i da piše za list Pančevac.
Godine 1965. upisao je studije elektroenergetike na Tehničkom fakultetu beogradskog Univerziteta, ali ih je ubrzo napustio. Te iste godine sa dve pesme je zastupljen u zborniku Osuđeni na nežnost, objavljenom u Pančevu. Narednih godina dobija prve nagrade za pesme na Konkursu poezije mladih Vojvodine. Godine 1968. upisao jeVišu pedagošku školu u Beogradu, na odseku opštetehničkog obrazovanja.
Višu pedagošku školu završio je 1970. godine, nakon čega se zaposlio u beogradskoj OŠ „Đura Daničić” kao nastavnik osnova tehnike. Takođe je osnovao Foto-kino klub u školi, kao i Atelje mladih talenata. Fotografije i filmovi dece kojima je mentor osvajaju brojne nagrade u Jugoslaviji i inostranstvu. Kao nastavnik radio je do 1995. godine, a godinu dana (u period od 1993. do 1994.) radio UNICEF i OKSFAM programe za decu Hajde da se igramo po izbegličkim centrima Srbije.
Nakon što je napustio posao u prosveti nakratko se zaposlio u marketingu kompanije Bel Padžet, gde je osnovao i uređivao dečji časopis Deci Bel, ali se već sledeće godine zaposlio se u Biblioteci grada Beograda, u opštinskoj biblioteci „Laza Kostić” na beogradskoj opštini Čukarici. Takođe, vodio je Branko Ćopić (književnost za decu) i Među javom i međ snom (književnost za odrasle), sve dok ih 2004. godine nisu ukinuli.
Godine 2010. godine se penzionisao, a u međuvremenu posvetio se medijskom opismenjavanju nastavnika u nevladinoj organizaciji Medijafokus. Održao je više od 2 hiljade književnih susreta sa decom Srbije, Crne Gore, Makedonije, Hrvatske, Republike Srpske, Bosne i Hercegovine, Mađarske i Rumunije.
Godine 1985. izdavačka kuća „Vuk Karadžić” iz Beograda objavljuje "Hajduk u Beogradu" koji je odneo nagradu Politikin zabavnik. Takom narednih godina roman je izdat u brojim izdanjima i štampan u tiražima od nekoliko stotina hiljada primeraka, a petnaest godina bio je najčitanija knjiga za mlade po bibliotekama širom zemlje.
Godine 2017. obrisan je sa spiska Udruženja književnika Srbije, a 2022. postaje član Srpskog književnog društva.
Godine 2010. godine u Pozorištu lutaka u Nišu premijerno je izvedena predstava „Hajduk u Beogradu“, po tekstu Gradimira Stojkovića, a u režiji Milana Mađareva, po njegovom veličanstvenom delu sniman je i film u kojem glume Sloboda Mićalović, Dragan Mićanović i drugi.
Tokom života napisao je veliki broj romana kao što su: Rat Novakov i mir (1983; nagrada „Dragojlo Dudić” za roman u rukopisu 1982. godine), Hajduk u Beogradu (1985; nagrada za najbolje književno delo namenjeno mladima „Politikin zabavnik” 1985. godine), Hajduk protiv vetrenjača (1989), Hajduk sa druge strane (1991; nagrada za najbolje književno delo za decu „Neven” 1991. godine), Sve moje gluposti (1995; nagrada za najbolje književno delo za decu „Neven” 1995. godine, nagrada dečjeg žirija „Dositejevo pero” za 1997. godinu), Želim (1996), Buba (1997), Kopao sam dubok zdenac (1997; nagrada dečjeg žirija „Dositejevo pero” za 1998. godinu).
Nagrade je osvojio i za Hajduk na Dunavu (1998; nagrada dečjeg žirija „Dositejevo pero” za 1999. godinu), Prvi (1999), Hajduk čuva domovinu (2000; nagrada dečjeg žirija „Dositej” za 2000. godinu), Hajduk ostaje Hajduk (2001; nagrada dečjeg žirija „Dositej” za 2001. godinu), Hajduk u četiri slike (2002; nagrada dečjeg žirija „Dositejevo pero” za 2002. godinu), San (2002; nagrada Večernjih novosti „Gordana Brajović”za najbolju knjigu namenjenu deci u 2002. godini), Hajduk iz Beograda (2003; nagrada dečjeg žirija „Dositejevo pero” za 2003. godinu), Hajduk po Himalaji (2005), Maja u oblacima (2005; nagrada Zmajevih dečjih igara „Rade Obrenović” za najbolji roman namenjen mladima u 2005. godini), Raduj se, mladiću (2008), Svako mora jednom (2010; 2. deo romana Raduj se, mladiću).
Među njegovim delima su i Ja kao ti - ti kao ja (2011), Grad (2013), Posao za dečake a ponekad i za devojčice (2014), Niko nas nije hteo (2014; 3. deo romana Raduj se, mladiću), Na bregu kuća mala (2016,nagrada dečjeg žirija „Dositej” za 2017. godinu ), Peta devojčica, Marja (2018,nagrada dečjeg žirija „Dositej” za 2019. godinu ), Ne brinite za sutra (2020), Sve moje ludosti (2022), Zbirke pripovedaka, Ono vreme (nagrada dečjeg žirija „Dositej”, 1997), Sastavni deo života (2004), Tri Ezopove basne od Gradimira Stojkovića (2008), Vrlo kratko: imam jednu tajnu (2010, plaketa „Mali princ“ Tuzla 2011. godine), Jednom ja tako imam jednu tajnu (2011), Ezopove basne po novoj modi (2013), I niko ni da primeti (2021), Knjige poezije, Potomak ravnice (1969), Tuđa vrata (1972), Skupo doba (1976), Pesme (1979), U ovom šašavom životu (1991), Plava postelja (1997), Ko se ovde folira (1998), Potomak ravnice - izbor (2002), Čardak bez zemlje bez neba (2017) (nagrada "Momčilo Tešić" 2017), Kao što to obično biva (2020), Izbor poezije i proze, Bolje vas našli (zajedno s Dragomirom Ćulafićem, 2002), Jednom ja tako/Glavom kroz zid (2005), (Ne)uspela šala („Srebrno Gašino pero” za najduhovitiju knjigu, 2005), KBSZ knjiga (2006), Možda večeras (2007).
Takođe i priručnici - koautor priručnika: Pars pro toto (medijska pismenost za nastavnike osnovnih škola), Čitati medije (multimedijalni projekat za medijsko opismenjavanje).
Kako je navedeno na sajtu Vikipedije, takođe je bio dobitnik brojnih nagrada: Dragojlo Dudić za 1982. godinu, Politikin zabavnik za 1985. godinu, Vukovo pero za 1991. godinu za poeziju, Književna nagrada Neven za 1991. i 1995. godinu, Nagrada dečjeg žirija Dositejevo pero za 1997, 1998, 1999, 2002. i 2003. godinu, Nagrada Dositej Obradović za 1997, 2000, 2001, 2017 i 2019. godinu, Nagrada „Matija Ban“ 1998. godine za književno stvaralaštvo, Nagrada Zmajevih dečjih igara za stvaralački doprinos izrazu u književnosti za decu u 1998. godini, Nagrada Festivala pesnika za decu „Bulka” 1999. godine, Zlatno Gašino pero 1999. godine za ukupno stvaralaštvo (Festivala humora za decu u Lazarevcu), Zlatno zvonce popularnosti - Novi Sad 2004. godine, Nagrada Rade Obrenović Zmajevih dečjih igara za najbolji roman namenjen mladima za 2005. godinu, Plaketa Malog princa, Tuzla, 2005. i 2011. godine, Zlatni ključić Smederevskih pesničkih jeseni, nagrada za životno delo za 2007. godinu, Zmajev pesnički štap Zmajevih dečjih igara za 2008. godinu, Povelja Zmajevih dečjih igara za izuzetan doprinos stvaralaštvu za decu, bezgraničnu odanost svetu detinjstva i najplemenitijim ljudskim težnjama za 2015. godinu.
Takođe je osvojio i nagradu NAISSA Medijana festivala dečjeg stvaralaštva i stvaralaštva za decu, za sveukupan doprinos književnosti za decu, za sva vesela, razdragana i lepršava detinjstva, Niš, 2018. godine, kao i nagradu Momčilo Tešić za sezonu 2017/2018, za knjigu pesama, Požega 2018. godine.
(Kurir.rs/J.M.)
Bonus video: Mjuzikl Lu poklon glumaca