Lepa Sara odselila se u Norvešku i otkrila zašto neće tamo da rodi dete: Ovde rade strašne stvari koji imaju posledice na odrastanje!
Porodice i prijatelji ljudi sa Balkana, koji odu u pečalbu u inostranstvo, često misle da je njihovim najmilijim u tim evropskim zemljama med i mleko.
Međutim, naši gastarbajteri, pored toga što moraju da nađu novi posao i nauče strani jezik, oni moraju i da se naviknu na razne kulturološke razlike i različitu organizaciju u društvu, različite vrednosti, sisteme...
Ljudi sa Balkana neretko ostaju iznenađeni nekim društvenim pojavama, a to se isto desilo i sa Sarom koja živi u Norveškoj.
Ona je na Tiktoku, gde ima nalog "sarabazon", ispričala kako je ostala u čudu kada je saznala koliko dece u toj skandinavskoj državi ima dijagnozu ADHD, odnosno dijagnostikovan im je poremećaj pažnje sa hiperaktivnošću.
- Evo, zašto ne želim imati decu u Norveškoj! Osim očitog razloga, jer ne želim da naša deca odrastaju bez svojih divnih baka i deda, razlog je i to što sam primetila u razgovorima sa ljudima, da u Norveškoj jako puno dece ima nekakvu diagnozu, bilo da je to ADHD, OCD (opsesivno-kompulzivni poremećaj) i slično - kaže Sara i dodaje da nije mogla, a da se ne zapita zašto baš toliko dece ima problem.
- Našla sam šokantan podatak koji kaže da je u 2005. bilo diagnostikovano 1.500 dece sa ADHD ovde u Norveškoj, a 2022, znači 17 godina kasnije, 81.000 dece. To je skoro 60 puta više - kaže ona i dodaje da je istražujući naišla na psihijatricu koja baš govori o tom problemu i upozorava da će ta deca narasti u odrasle ljude koji će ne nastavi da uzimaju lekove.
- Ali, šta je sa psihičkim uticajem dijagnoze na decu?! Oni od malena žive sa uverenjem da nešto s njima nije u redu, da moraju piti tablete. Također, ta psihijatrica govori o tome da su nekada testovi bili puno rigorozniji nego danas, da se danas puno lakše te dijagnoze postavljaju - kaže Sara koja smatra da je glavni problem to što danas se ljudi više pitaju: "Šta nije u redu sa mnom" umesto: "Šta nije u redu sa mojim ponašanjem".
- Možda smo previše na mobilnim telefonima. Evo, ja, na primer, kad sam previše na mobilnom, primetim kako mi koncentracija i fokus opadaju. Totalno sam rastresena... A zamislite kako je to kod dece kojima se tek razvija moza, koji su tek u nekakvom razvojnom stadijumu - kaže ona i dodaje da, naravno, da postoje deca koja stvarno imaju te dijagnoze, ali da ne veruje da je to toliko često.
Njena objava naišla je na brojne komentare i oprečne stavove sugrađana, pre svega roditelja.
Jedna Sandra u komentarima je navela da je situacija u Norveškoj baš takva kako Sara priča.
- Ja sam se pre dva meseca vratila iz Švedske zbog toga. Ubeđivali su me u školi da moje dete ima problem i da mu treba terapija, mora kod psihologa, a ja sa njim kući nemam probleme - ispričala je ona.
Slične probleme je imala i još jedna žena sa Balkana.
- Istina je. Drugarica mi živi tamo, ima dvoje male dece. Znam, takođe, bračni par iz Crne Gore, oboje lekari. Vratili su se iz Norveške, jer su im deca po visini prelazila standard za Skandinaviju. Dobili su lekove za zaustavljanje rasta - ispričala je ona.
Mnogi naši ljudi, s druge strane, su pričili da to nije baš tako, te da je razlog povećanog broja dece sa dijagnozom to što se ranije ADHD nije ni ispitivao.
- ADHD je nešto što se nije ispitivalo. Ljudi nisu ozbiljno smatrali ovo za poremećaj niti su bili informisani o njemu. Nije bio priznat, a jako je prisutan - bio je samo jedan u nizu komentara.