Svakog minuta zbog ovog umre 10 ljudi: Lekovi nisu efikasni, ubija 5 miliona godišnje! Opasnost nesaglediva po ljude i po životinje! Svete, čuvaj se
Ne prosipajmo lekove u kanalizaciju, ne bacajmo ih kao obično đubre - jer nam se mogu vratiti na neočekivane načine, na primer razvijajući rezistenciju na antibiotike kod bakterija. Svetska zdravstvena organizacija navodi otpornost na antimikrobne lekove kao jednu od deset najvećih globalnih pretnji po javno zdravlje sa kojima se čovečanstvo suočava, ističući da su zloupotreba i prekomerna upotreba medikamenata glavni pokretači rezistencije na lekove. SZO predviđa da bi rezistencija na antibiotike mogla izazvati čak deset miliona smrtnih slučajeva godišnje do 2050.
O tome se, pored ostalog, govori u knjizi "Gorke pilule - mračno naličje farmacije" Pavla Zelića, iz koje donosimo odlomak.
Neimenovani četvorogodišnjak je hitno hospitalizovan u gradu Kamaredi u pokrajini Telangana na jugu Indije u februaru 2023. Razvio je tešku infekciju urinarnih kanala i već danima trpeo intenzivne bolove, praćene groznicom i konstantnom temperaturom preko 39°C i pre dolaska u bolnicu. Nažalost, njegove muke su tu tek počinjale.
Zabrinuti lekari su isprobavali na njemu jedan po jedan antibiotik. Nijedan nije delovao. Dečakovi roditelji su za to vreme uputili pudžu, ili molitvu, mnogorukoj boginji snage i majčinstva Durgi. Najzad je mališan morao da bude transportovan sanitetskim kolima u centar provincije Hajderabad. Posle nekoliko nedelja borbe za život deteta, sve do ivice septičkog šoka i nazad, odnesena je pobeda. Od dvadeset jednog antibiotika na koje je testirana, kultura bakterija koje je zapatio reagovala je, i to delimično, samo na dva. To je za dlaku ispod takozvane panrezistencije, odnosno postojanja klice na koju ne deluje nijedan lek. Štaviše, velika je verovatnoća da dečaka pri ponovnoj infekciji više ni ti antibiotici ne bi spasli. Jer minijaturna frankenštajnovska čudovišta u njegovom telu upravo uče kako da se i od tih lekova odbrane.
Dete se najverovatnije inficiralo kupajući se u obližnjoj reci Musi - odnosno u vodi zagađenoj fekalijama. Zapatio je novi, multirezistentni soj ešerihije koli, koji je već bio spreman na okršaj s lekovima i pre nego što je zarazio dečaka. Ova, inače u našim crevima redovno prisutna bakterija jedna je od onih s kojima imamo simbiotski odnos. Ipak, haos koji je kod malog Indusa izazvala zabrinjavajući je primer onoga što se dešava s bakterijama, ali i drugim mikroorganizmima u prirodi, i kako se „prozle" ako se za to stvore uslovi.
Ali kakve to veze ima s farmaceutskim otpadom iz naslova?
Tone otpada
Naime, još 2017. godine grupa naučnika s Univerziteta u Lajpcigu sarađivala je s nemačkim novinarima kako bi detaljno ispitala farmaceutsko zagađenje u Hajderabadu, gde se proizvodi 50% indijskih lekova za izvoz. Petina generičkih lekova u svetu nastane u Indiji, a fabrike sa sedištem u pomenutom gradu, „prestonici farmakoindustrije", snabdevaju ili rade za skoro sve velike svetske farmaceutske kompanije proizvodeći hiljade tona antibiotika i antifungalnih sredstava svake godine.
Istraživači su testirali 28 uzoraka vode u industrijskoj zoni na periferiji grada i njegovoj okolini, gde se nalazi više od trideset fabrika lekova. Ta proizvodna mesta, pored lekova, generišu tone i tone farmaceutskog otpada svakog dana, navodi se u studiji. Skoro svi uzorci su sadržali bakterije i gljivice otporne na više lekova poznatih kao MDR (multidrug-resistant) patogeni, što je tehnički naziv za ove "superbakterije", a bili su kontaminirani i antibioticima i antifungalnim lekovima, što je osnov za stvaranje otpornosti na dostupne terapije.
Škola za mikrobe
Antimikrobna rezistencija - AMR, iliti otpornost na uobičajene, pa i „rezervne" (one koji se čuvaju za najteže slučajeve) lekove za infekcije - antibiotike, javlja se dakle kada mikroorganizmi kao što su bakterije, virusi, protozoe i gljivice razviju otpornost na antimikrobne supstance, čineći lekove koje ih sadrže neefikasnim.
Glavni faktori koji doprinose AMR-u jesu zloupotreba i prekomerno korišćenje antibiotika kod ljudi, ali i u uzgajanju životinja za ishranu, kao i loše upravljanje otpadom u domaćinstvima, farmama, fabrikama i zdravstvenim ustanovama za ljude i veterinare.
Globalna potrošnja antibiotika porasla je za 65% između 2000. i 2015. godine. Efekat povećane konzumacije ovih lekova znači porast njihovog prisustva u životnoj sredini, što može uticati na opstanak, reprodukciju, metabolizam i populaciju živih bića, od najmanjih do najvećih.
Neki antibiotici se lako razgrađuju, poput penicilina, dok su drugi znatno postojaniji, recimo fluorohinoloni i tetraciklini; tako duže opstaju u životnoj sredini, šire se na veće udaljenosti, akumuliraju u većim koncentracijama - i omogućavaju mikroorganizmima da ih bolje upoznaju i prilagode im se.
Bolesne reke
Reke po celoj planeti su pune lekova - i to čini svet bolesnim.
Farmaceutski proizvodi, odnosno njihovi sastojci, izbacuju se iz fabrika, domova i naših tela. I onda ulaze u potoke, reke, pa zatim u jezera, mora i okeane. Tamo se akumuliraju u ribama, bubama, mekušcima, rakovima, pticama i sisarima, pa konačno i u domaćim životinjama - od kojih mnoge završe na našoj trpezi. Područja oko fabrika za proizvodnju lekova su žarišta za ovu vrstu zagađenja. Isto to su i vodotokovi u blizini bolnica i zastarela kanalizaciona infrastruktura.
Tim naučnika sa Univerziteta Jork u Velikoj Britaniji uzeo je više od hiljadu uzoraka vode iz 258 reka u 104 zemlje i otkrio da mnogi sadrže koncentracije lekova koje daleko premašuju bezbedne nivoe.
Hemijske bebe, plastični ljudi
Još jedna dosad tek ovlaš dotaknuta tema - medicinska sredstva. Odnosno, plastika. Od pandemije kovida-19, hirurške i maske tipa N95, neophodne u sprečavanju širenja SARS-KoV-2 virusa, predstavljaju takođe ogromnu količinu plastičnog otpada koji se ne može reciklirati. Dodajte na to i plastične boce, kese, posude za hranu, rukavice i šolje, i evo dodatnog zagađenja mora plastikom. Do 2050. će se u morima nalaziti više plastike nego ribe.
Samo dve reke u nenaseljenim područjima na Islandu, i jedna u Venecueli, u blizini sela čiji stanovnici ne koriste moderne lekove, nisu bile pogođene farmaceutskim zagađenjem. Najveće koncentracije su pronađene u mestima kao što su: Fahore, Pakistan; La Paz, Bolivija; Adis Abeba, Etiopija. Reka Kai Tak u Hongkongu imala je najveći broj lekova prisutnih u uzorku vode, sa 34 identifikovana farmaceutska proizvoda.
Reke u belgijskoj prestonici Briselu, u Luksemburgu i Dalasu u Teksasu bile su među dvadeset odsto vodenih puteva s najvećom koncentracijom ostataka lekova.Čak su i na Antarktiku otkrivene četiri vrste lekova! Uzorci su uzeti sa svih kontinenata, a problemi su još gori tamo gde je tretman otpadnih voda najmanje efikasan i na mestima gde se proizvode lekovi, kažu istraživači. U mnogim uzorcima pronađene su aktivne supstance koje se koriste za lečenje dijabetesa i epilepsije, zajedno sa antidepresivima, antihistaminicima, anesteticima i antibioticima.
Rezistencija na antibiotike
Još samo malo o AMR-u. Naime, razmere pretnje koju predstavlja rezistencija na antibiotike istaknute su u studiji objavljenoj januara 2022. godine u medicinskom časopisu Lanset. Rečeno je da su bakterijske infekcije otporne na antibiotike ubile skoro pet miliona ljudi u 2019. Svetska zdravstvena organizacija navodi otpornost na antimikrobne lekove kao jednu od deset najvećih globalnih pretnji po javno zdravlje sa kojima se čovečanstvo suočava, ističući da su zloupotreba i prekomerna upotreba glavni pokretači rezistencije na lekove. SZO predviđa da bi rezistencija na antibiotike mogla izazvati čak deset miliona smrtnih slučajeva godišnje do 2050.
To je deset mrtvih svakog minuta sada, a dvadeset za četvrt veka.
Hiperaktivni grgeči
Ljudi i životinje globalno troše više od sto hiljada tona farmaceutskih proizvoda svake godine, što je težina od otprilike petsto plavih kitova „kapitalaca". Njihova proizvodnja i transport uzrokuju značajnu emisiju ugljen-dioksida i drugih gasova koji utiču na klimatske promene, odnosno globalno zagrevanje...
Sami farmaceutski proizvodi imaju širok uticaj na životnu sredinu. Lekovi mogu duboko da promene naše raspoloženje i ponašanje - što mogu biti njihove nuspojave, ili pak cela poenta određenog leka, kao kod onih za smirenje. A slično udisanju pasivnog dima, mnoge ribe i drugi akvatični organizmi plivaju u koktelu aktivnih farmaceutskih sastojaka koji kontaminiraju reke i potoke. Kao da sve dosadašnje toksične materije kojima smo ih trovali nisu bile dovoljne.
U studiji na grgečima u Švedskoj 2013. godine, publikovanoj u prestižnom naučnom časopisu Sajens, izneseni su dokazi da je oksazepam - vrsta benzodiazepina korišćenog u terapiji anksioznosti a prisutnog u to vreme u reci Firis - izazvao značajne i zabrinjavajuće promene kod ovih riba. Uobičajeno stidljivi grgeči koji vole grupe postajali su hiperaktivni, smeli, halapljivi usamljenici.
To je imalo indirektne posledice po njihov rast i opstanak, pa i delikatnu ravnotežu vodenog ekosistema. Grgeči su brže iscrpljivali svoje resurse hrane, a razvili su i apetit za sam lek pa su se sve češće zadržavali u zoni isticanja kanalizacije. Najzad, neprirodno neustrašive ribe češće su bile i lake mete predatora.
Slično istraživanje na rečnim rakovima u SAD, publikovano 2021. godine, dokazalo je da citalopram, široko korišćeni antidepresiv, izaziva nedvosmislene promene ponašanja ovih beskičmenjaka - koji takođe postaju razigrani, vazda gladni... i neoprezni. Štaviše, oni su, usled sve češće izlučivanih ostataka pilula protiv psiholoških poremećaja kod ljudi, postali... srećni.
Diklofenak za lešinare
U ovom kontekstu moram istaći jedan katastrofalan primer - krizu indijskih lešinara. Za manje od decenije, 1990-ih i ranih 2000-tih, populacija lešinara u jugoistočnoj Aziji strmoglavila se sa četrdeset miliona na tek 19.000 jedinki; njihovo mesto su zauzeli divlji psi, čiji se pak broj samo u Indiji povećao za najmanje pet miliona, a koji su 38 miliona puta više nego inače ujeli ljude, izazivajući dodatnih 47.000 smrti od besnila i koštajući ekonomiju 34 milijarde dolara. Smrtnost kod ljudi u regiji je porasla za čak 4% u vreme najveće krize 2000-2005.
Šta se, kog đavola, desilo?
Pogađate već: kriv je neki lek. Diklofenak, antiinflamatorno sredstvo i lek protiv bolova, uveden je krajem 20. veka u Indiji, Pakistanu, Nepalu i Bangladešu za lečenje bolesne stoke. Ali kada su lešinari počeli da jedu lešine goveda koje su primale lek, ptice su razvile neočekivano i fatalno oboljenje bubrega.
U roku od nekoliko godina, broj lešinara se srozao za neverovatnih 99,9% širom južne Azije, što je najbrži pad dotad zabeležen za bilo koji još postojeći rod ptica. Nekoliko pojedinačnih vrsta lešinara je u tom procesu dovedeno na ivicu izumiranja. Uz to, nestanak lešinara imao je ogromne socioekonomske posledice širom regiona. Bez ovih „đubretara prirode", milioni tona životinjskih leševa ostaju nepojedeni svake godine.
Kurir/RTS