"Sa mužem i petoro dece sam ostala dva dana bez struje na selu" Teodora je napustila Ameriku i napravila velik korak: Kada znaš odakle si, ceo svet je tvoj!
Dolazi proleće, a samim tim i pomisao ljudima da treba da se odsele na selo jer u gradu postaje nepodnošljivo, zagušljivo i pretoplo, osećaj leta, kao da se proleće nije ni desilo.
Selo buja, ptice su glasnije i voda je lepša, ljudi izlaze iz kuća i sve nekako oživi. Tu se dešava serija problema sa kojima se realno suočavamo, a postoje ljudi koji odole izazovima i odluče se na ovakav korak.
Gosti emisije "Ni pet, ni šest" kod voditeljke Jovane Grgurević na Kurir televiziji koji su pričali o blagodatima ovog poteza bili su Goran Petrović, povratnik u selo iz Beograda, Nemanja Didić i Saša Ilić, povratnici u selo iz Austrije i Teodora Uzelac, povratnica u selo iz SAD-a.
Petrović je na internetu postao sinonim za povratak na selo, pa je rekao šta tamo promoviše:
- Prelazimo na konkretne stvari, nešto najlakše što možete da uradite jeste da se vratite odakle ste došli. Ko je došao iz grada, najlakše mu je da se vrati u grad. Ako je neko radio na kasi, šta može da izgubi. Izgubiće to da je radio u jednom lancu marketa, a posle bi se vratio u drugi. Šta je tu bitno, apsolutno je isti posao, ne gubi ništa posebno. Ja sam doneo odluku, nisam se dvoumio, znao sam kakav je život na selu i šta želim. Ljudi koji su u gradu nisu sigurni, oni žele selo i vide ga idealno, a ne u sva četiri godišnja doba, zato ja prikazujem onako kako jeste, realnu sliku. Tako vide i kako sneg izgleda na selu, da ima i kiše, raznih problema, vuk pojede ljudima ovce, nemaju kome da prodaju mleko, iz očaja se najbolje ideje rađaju.
S obzirom na to da Petrovića mnogi smatraju za nekog agenta nekretnina, pa se njemu javljaju kada žele da kupe imanje na selu, on je odgonetnuo zašto je odustao od toga:
- Odustajem polako zbog bezobrazluka poslodavaca jer žele da prodaju ćošak imanja kako bi kupili garsonjeru u Beogradu. To zaista nije uporedivo i nema smisao. Ne želim da učestvujem u tom veštačkom pumpanju cena. Realna slika je da u mom kraju jedan ar košta 30-40 evra, to je livada, njiva, to nije centar Beograda. A Ja sada da prodajem njivu od hektar za 30.000 evra, to je deset puta više, ajde duplo ili trostruko, ali 10 puta više, ja ne želim da učestvujem u tome. Agencije koje se bave nekretninama mene doživljavaju kao konkurenciju, misle da im uzimam hleb iz usta, ali treba da budemo realno i ljudi.
Uzelac je pričala o svom iskustvu:
- Mi smo se vratili iz Amerike i prvo smo otišli u grad, odnosno u Kraljevo. Moj suprug je dete iz grada i mnogo je teže takvoj deci da se vrate na selo, a pogotovo ako nisu imali babe i dede, nemaju dodir sa tom prirodnom i ne znaju šta znači selo. Došli smo iz Amerike da bude podstanari, nismo imali ušteđevinu, nismo se dvoumili, znali smo šta želimo. Meni je bilo bitno da deci objasnim gde su baba i deda, kako da ih vučem da znaju srpski, a sve više usvajaju engleski i prvenstveno sam htela da im predstavim te korene. Iz Amerike je meni to kao majci bilo teško jer ja ulazim u taj sistem i način razmišljanja kao neka žena iz Amerike, a želela sam samo da znaju odakle smo, a onda je ceo svet naš. Imam petoro dece za sada, daće Bog da smo zdravi i živi, ja sam se tu pronašla, majčinstvo je meni prelepo. Najstariji sin ima 9 godina, a imamo bebu od 15 meseci. Troje je rođeno u Americi, a dvoje u Kraljevu kod kuće. Živeli smo u Čikagu, a ja sam rodom iz Mačve, a suprug je iz Kraljeva, a njegov dedovina iz hrvatske, pa smo se raširili svuda po svetu. Nama je na selu sve novo, a najviralniji video mi je bio kada smo ostali tokom zime dva dana bez struje, inače to nam je prva zima na selu, pa je ljude interesovalo kako smo se snašli sa petoro dece bez struje u domu. Svi smo se skupili u jedan krevet i svima je bilo toplo.
Ilić se osvrnuo na njegovog sina koji je sada već stariji i bavi se tenisom, pa je otrkio da li mu je nekada zamerio jer ga je odveo na selo:
- Moj sin meni to nikada nije zamerio, makar za sada. Ima 11 godina i srećan je što može da igra košarku u svom dvorištu, što može sam do i od škole, imamo kuću, a ne stan, priča maternjim jezikom. Ja mu kažem i kada te policajac zaustavi lakše ti je jer pričaš svojim jezikom, a ne nekim tamo inostranim, a pogotovo jer znamo da ne gledaju lepo na Srbe u svetu. Tako da, nije mi zamerio, a ja iskreno mislim da nema nitša lepše od Srbije. Ni u Evropi više nije isto, radio sam kao kuvar, znam kako je pre bilo, a sada je tamo sve skuplje, hrana, struja, stanovi... Preko više nema profita
Didić je pričao o svom iskustvu povratka na selo:
- Imam 33 godine, a vratio sam se sa 30, a ružna je bila korona, iako je to bila kap koja je prelila čašu. Prvo sam jedva čekao da odem preko, a već prve godine sam počeo da razmišljam kako da se vratim i da se iščupam iz tog sistema. Mada, to je potrajalo 15 godina i već sam počeo da odustajem od misli da se vraćam, oženio sam se, dvoje dece mi se tamo rodilo, a imam ih za sada četvoro. U pogledu posla je bilo nesigurno, kao što je kolega rekao, šta imaš da izgubiš ako radiš na kasi, a ja sam radio u tako običnoj firmi kakvih svuda ima, pa sam se mislio i da mi ne uspe plan povratka na selo, nije smak sveta.
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i Zakonom o javnom informisanju i medijima.
Kurir.rs
POVRATAK NA SELO: