STRATEŠKI TOKOVI Istorijski trenutak
Međunarodne promene kojima upravo prisustvujemo sa drugom Trampovom administracijom najveće su još od pada Berlinskog zida pre tri i po decenije, te se ovakve promene dešavaju tek nekoliko puta u jednom stoleću. Scene za koje smo do juče mislili da su nadrealne sada se dešavaju kao na traci u sve surovijoj realnosti, bez obzira na to da li se radi o tome da američki predsednik zavrće ruku ukrajinskom, da li jemenski Huti potežu raketom američki nosač aviona ili se radi o apokaliptičnim scenama uništenih zalutalih traktora u centru Beograda, koji simbolično zjape između Predsedništva i Skupštine. Čitav svet gori i sada je samo pitanje koliko će države i narodi biti pametni da izbegnu da im u ovom velikom globalnom požaru izgori čitava kuća, za šta treba više mudrih negoli živčanih i žestokih ljudi. Narodi i države, pa tako i mi siroti u jedinoj nam Srbijici, prolaziće u ovom globalnom požaru ili kao bosi po trnju, ili mirno u nekoj relativnoj zavetrini, zavisno od količine mudrih ljudi koje imaju po dubini i širini društva, jer jedino mudri umeju da nađu rešenja za probleme koji gore, delujući u sveopštem požaru kao vatrogasci.
Mi Srbi imamo različita iskustva u suočavanju sa istorijskim trenucima, od kojih smo neke - kao što smo Napoleonove ratove početkom 19. veka maestralno iskoristili da se oslobodimo tuđinske čizme i počnemo sa gradnjom sopstvene države, da bismo u nekim drugim istorijskim trenucima prošli upravo kao bosi po trnju, što nam se desilo pred osvit Drugog svetskog rata, kao i pred pad Berlinskog zida, budući da smo u ove procese ušli potpuno nespremni, da bismo u njima izginuli kao žuti. U Prvi svetski rat smo ušli niti spremni niti nespremni, ali smo tada imali trezvenih državnika poput Baje Pašića, koji je umeo da sačuva živce, strpljenje i staloženost onda kada su ih svi drugi gubili, da bi potom za zelenim diplomatskim stolom bio sposoban da uzme najviše za svoju državu.
Taj i takav Pašić, kao i pre njega Kodža Miloš, koji nam je faktički izgradio državu, bili su posve retki u našoj novijoj istoriji, uglavnom sačinjenoj od plahovitih vladara, kojima je prag tolerancije na požare bio toliko mali da su sami često u njih skakali da bi se tamo samoubili. Aktuelni svetski požar i međunarodne okolnosti mogle bi ići naruku srpskom nacionalnom interesu, ali samo pod uslovom da uspemo da pronađemo konstruktivna, a ne destruktivna rešenja za naših tradicionalnih stotinu problema koji su upravo izašli iz Pandorine kutije. Svih tih stotinu problema eskaliralo je u Srbiji prethodnih meseci, u kojima su se uskomešali određeni delovi društva, što je konačno rezultiralo velikim skupom protekle subote u Beogradu, od koga su svi očekivali da nešto razreši, a koji zapravo nije razrešio ništa, pa se igra mačke i miša između različitih delova društva nastavlja. Upravo dok čitaoci budu čitali ovaj tekst, Tramp i Putin će ponovo okrenuti telefone pripremajući lagano neku novu Jaltu i podelu sveta. Veliko je pitanje sa čime ćemo mi Srbi pred njih dvojicu i druge, koji će deliti taj svet poput kolača, kada smo trenutno pocepani po svim linijama, dok nekih mudrih rešenja nema ni u najavi. Ipak, moraćemo pronaći i mudra rešenja i mudre ljude koji ih mogu izneti, a koji mogu biti most između svih naših unutrašnjih i spoljašnjih rovova, inače ćemo i u ovom istorijskom svetskom trenutku, kao i u mnogima ranijima, proći kao bosi po trnju.