FAMOZNO: Utisci iz medijskog mraka
Nikada ranije nisam proveo cele tri nedelje u dobrovoljnom medijskom mraku. Ponekad bih, doduše, gvirnuo kroz Viber, svoj prozor u svet, da pogledam pokoji biser tupomnosti koje su mi slali moji obaveštajci iz raznih oblasti života i rada. Ali tzv. širu sliku nisam gledao. (Ako takva uopšte postoji.)
Kad sam se po Miloševićevom, zlata vrednom savetu, vratio nazad na svoje radne dužnosti i ponovo uronio u bespuća srpske novindžijske zbilje, momentalno sam dokonao da sam mogao provesti cele dve godine na odmoru i da bi - po isteku te dve godine - medijska slika koju bih zatekao bila ista, sa istim personama dramatis koje ispisuju istu otrcanu priču, koja navraća vodu na istu Visoku Vodenicu, u nadi da će Visoka Vodenica znati to da ceni i da će navratiti malčice vode i na njihovu lojalističku vodenicu.
Koje to, recimo, Visoko Srce - osim Najvišeg - ne bi ganuo naslov na najrecentnijem rotopalanačkom proseru Ljilje Smajlovićke (naslov je verovatno redakcijski, ume to Ljilja bolje), citiram - „Opozicija i blokaderi ne mogu da podnesu studente koji žele da uče“ - i ko bi - osim Najvišeg Mesta - ostao srca kamenoga i autoricu megaprosera ne bi nagradio repatrijacijom u Rotopalanački glodurski ofis.
Ali pazite sad: postoji zrnce istine u Ljiljinom ispodnaslovnom proseru, koji ću takođe citirati u nešto skraćenom obliku: „(Opoziciji i blokaderima) i samo postojanje tih studenta je nepodnošljivo i stalno imaju potrebu da te ljude satanizuju i dehumanizuju nazivajući ih ćacijima“.
Cela istina, od koje Smajlovićka iznosi samo zrnce, glasi: „U ovom društvu u poodmaklom stadijumu raspadanja svak je svakom nepodnošljiv, svak svakog nastoji da satanizuje i dehumanizuje - zašto bi „blokader“ bilo manje „dehumanizujuće“ od „ćaci“ (a ima mnogo gorih dehumanizacija i satanizacija) - svak svakoga popreko gleda i niko nikoga (osim najbližih) očima ne može da vidi. To je nama naša borba dala. Ko drukčije kaže, kleveće i laže. I pročaja.
Otuda bi Visoko Mesto - sva niža „vlasna“ i opoziciona mesta, a u krajnjoj liniji i svi drugi - trebalo da blagodare protestnoj studentariji, a ne da ih napušavaju (vlast) ili da pokušavaju da ih navrate na svoju vodenicu (opozicija). Nisu ovo toliko protesti koliko sigurnosni ventil na vekovnom ekspres-loncu u kome pritisak narasta do tačke pucanja.
Sad bih vam - ako bih se najeo gljiva ludara ili (opcija 2) ako bi Žeželj imao toliko para (i volje) da plati džaba krečenje gigantskih razmera - u nekoliko poteza mogao nacrtati roadmap izlaska iz ovih sranja. Budući, međutim, da sam prestar za halucinogene droge - a i karakterologija mi ističe - reći ću samo ovoliko: kad je bilo izlaza - mislim na period 2001-2003 - niko nije hteo da izađe. Sad se jebite kako znate i umete, što rekli knez Miloš i njegov pisar Vuk Karadžić.