SVETISLAV BASARA

FAMOZNO: PRVOMAJSKI INTERVJU

Foto: Kurir
Prvi maj, međunarodni praznik rada - valjda jedini praznik u Srbiji koji se obeležava po gregorijanskom kalendaru - protekao je, kao i nedavno julijanski Vaskrs, što će reči u sabornom tihovanju i krkanluku, totalnoj pustoši ulica i pozatvarnosti većine ugostiteljskih objekata.

Izgleda da je to novo praznično zakonopravilo. Kako god, neka stara praznična zakonopravila i dalje su na snazi, poput, npr. tradicionalnog običaja objavljivanja intervjua koje za praznična izdanja novinčina serbskih daju „najuglednije ličnosti iz svih oblasti života i rada“.

Moram se pohvaliti da sam i ja blagoizvoleo dati intervju za novine Nova, koji je, kad bolje razmislim mogao - samo da ga imam - dati i moj papagaj. Papagaj - pardon, pisac - hoće da kaže da sam u intervjuu pričao manje-više isto ono što već godinama ponavljam kao papagaj na tri slova iz Politikinih ukrštenih reči, a uzgred sam (po navici) i malo džaba krečio.

Pojma, međutim, nisam imao da će redakcija Nove najavu intervjua s mojom neznatnošću sa sve zapandrčenom odrtavelom fotografijom zapandrčiti preko polovine naslovne strane sa džinovskim slovima odštampanom polovinom rečenice iz intervjua, citiram: „Vučić će vladati dok mu ne dosadi“.

Cela rečenica glasi - praznična Nova mi nije pri ruci pa citiram po sećanju - „Vučić će ostati na vlasti sve dok mu se ne suprotstavi politika dijametralno suprotna njegovoj ili dok mu ne dosadi“. Ništa ne zameram Novinoredakcijskom kolegijumu. Novinarskozanatski, to je pun pogodak. Fakat, provokativno, umal - grešna mi duša - ne napisah „jebozovno“.

Nije se Nova čestito ni pojavila na trafikama, moji obaveštajni oficiri zaduženi za Slavski pojas Krugova dvojke mi dojaviše da su se ugledni žitelji pomenutih prigradskih naselja iz centra Beograda zdravo namrštili kad su videli šta sam rekao na naslovnoj Nove, da su coktali jezicima, a pronela se i neproverena glasina da je bilo nekoliko spontanih pobačaja. Žitelji pomenutih naselja s jeftinijim ulaznicama su, pretpostavljam, pali u amok jer garant misle da će Vučić ostati na vlasti isključivo zato što sam ja to rekao, da ne kažem baš - naredio.

Razumem ja da niko ne voli da čuje lošu vest - koja je uostalom neproverena, čisto arbitrarna - ali ponekad nije zgoreg čuti i poneku lošu vest i izvući poneku pouku iz nje, jer u protivnom - ako se zatisnu uši - sledi još gora vest. Tim pre što su loše (i sve lošije) vesti počele da stižu nakon što je malo ko (nekih 7% populacije otprilike) bio rad da čuje dobru vest. Ko je bio dobrovesnik i šta je blagovestio, dobro znamo, da se ne ponavljamo.

Naravoučenije Famoznog prvomajskog intervjua je slično, ako ne isto, kao naravoučenije Famozne prvomajske čestitke: Nema dobrih vesti bez dobrog i poštenog uloženog rada. Ovo je bila dobra vest. Loša vest za ekipu iz beogradskih centralnih prigradskih naselja je sledeća: ako ste na to računali, Vučiću nikada neće dosaditi da bude na vlasti.