BOJAN JE ZAVRŠIO U ZATVORU ZBOG NEDOZVOLJENIH SUPSTANCI, A ONDA JE OTKRIO TAMNE STRANE: Bilo je strašno, nisam znao gde sam, niti gde me vode...
Bojan Živković proveo je 3 godine i 9 meseci u zatvoru jer je policija od njega zaplenila 40 grama amfetamina i 35 grama marihuane. Kada je izašao na slobodu, pokušao je da pronađe posao.
Međutim, tada je nastao problem, jer su poslodavci tražili potvrdu da nije osuđivan. Na koje prepreke nailaze bivši osuđenici tokom resocijalizacije, Bojan otkriva u svojoj ispovesti u emisiji "Crna hronika" koja se emituje na Kurir televiziji.
Bojan Živković prvi put je uhapšen 2009. godine zbog posedovanja droge. U tom trenutku, kod njega je pronađeno oko 40 grama kokaina i 30 grama marihuane. Nije se bavio prodajom, kako tvrdi, već je drogu konzumirao za lične potrebe.
- Policija me pronašla u kući, uhapsila me i odvela. Bio sam tada u istrazi, a potom sam osuđen na dve godine zatvora - rekao je Živković, prisetivši se svog prvog kontakta sa zatvorskim sistemom.
U trenutku hapšenja imao je 30 godina. Kaže da je često sebi postavljao pitanje – „šta mi je sve to trebalo?“
- Bilo je teško vreme. Bio sam i u vojsci, u Bujanovcu, u zoni bezbednosti. Odrastao sam u devedesetima, a to je bilo vreme kada su mnogi skrenuli s pravog puta. Počelo je sa marihuanom još u srednjoj školi, u društvu, uz izlaske... Tako je vreme bilo. Verovatno je i društvo, okruženje, sve to uticalo - ispričao je.
Kada govori o zatvorskom iskustvu, kaže da je prvi susret sa tim svetom bio šokantan.
- To je strašno. Odvedu vas u ćeliju, ne znate ni gde idete ni gde vas vode. Nemate telefon, nemate nikakvu komunikaciju. U ćeliji ste zatvoreni ceo dan i noć, imate samo dva sata šetnje. Porodica, deca, roditelji – svi su mi nedostajali. Ne možete ni da se čujete ni da ih vidite.
Iako je bilo mogućnosti za radno angažovanje u zatvoru, resocijalizacija kao ozbiljan proces nije postojala.
- Radio sam kao frizer, jer sam to znao. Ali prava resocijalizacija nije postojala. Niko vas ne priprema za izlazak, ne uče vas kako da se snađete kada izađete. Najgore je kad izađete – prepušteni ste sami sebi. Treba da izvadite ličnu kartu, da platite takse, da se snađete. Sve je komplikovano. Najveći izazov je bilo zapošljavanje, doći do novca. A poslodavci traže potvrdu da niste osuđivani - rekao je Živković i dodao da je rešenje pronašao u porodičnom biznisu.
- Otvorili smo pekaru. To je bila porodična ideja. Krenuli smo, ali je onda došla korona, blokiran nam je poslovni račun i zatvorili smo pekaru. Otvorio sam pekaru na svoje ime. Radim samostalno, borim se. Poručio bih svima da se okrenu pravim stvarima, da pronađu izlaz i rešenje, da pobegnu od toga. Ima organizacija koje pomažu, nama je, na primer, organizacija Help dala mašine. Treba se obratiti nevladinim organizacijama. Lako je skrenuti s puta. Čovek se opusti, pa tek kasnije shvati posledice. Zato neka paze i neka dobro razmisle šta rade - rekao je Živković.
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i Zakonom o javnom informisanju i medijima.
Kurir.rs