DOBITNIK GODIŠNJE NAGRADE ZA SATIRU "RADOJE DOMANOVIĆ": Dragutin Karlo Minić dobio veliko priznanje u Udruženju književnika Srbije
U Udruženju književnika Srbije uručene su godišnje nagrade “Radoje Domanović” za književnu satiru. Dobitnik nagrade za najbolju knjigu satirične proze je Dragutin Karlo Minić za satirični putopis “Nacionalistička gegrafija” u izdanju beogradske “Lagune”.
O nagradama je odlučivao stručni žiri u sastavu: predsednik Aleksandar Čotrić i članovi – satiričar, autor rubrike “Trn” u Novostima Bojan Ljubenović, profesor dr Živko Kulić, direktorka Narodne biblioteke “Radoje Domanović” u Topoli Slađana Mitrović i aforističar Mitar Đerić Laki. Nagrada se sastoji od plaketre i novčanog iznosa.
Svečanost u domu pisaca u Francuskoj 7. u Beogradu predsedavao je istaknuti književnik Aleksandar Čotrić, koji je i govorio o slavodobitniku.
-Dragutin Karlo Minić je ispisao dragoceno svedočanstvo o državama, narodima, gradovima i kulama na dopadljiv način. Prožet je suptilnom i satiričnom notom, stalno ih poredeći sa svojom matičnom zemljom. Ovo zanimljivo i satirično štivo ima i edukativni karakter, istakao je on.
O knjizi “Nacionalistička geografija” veoma zapažen tekst napisao je Ljubivoje Ršumović.
-Posle detaljnog čitanja knjige „Nacionalistička geografija“ Dragutina Karla Minića ostaje utisak da bi tu nešto, bez pitanja autora, trebalo primeniti, pa bi novo njegovo modifikovano ime glasilo Dragutin Maksimović Karlo! Minić je za šiparice tinejdžerke! A on je toliko maksimalno sve ove priče skockao da bi se složili sa mnom i Desanka i Dragoslav i Miroslav Maksimović... Možda bi se i Maksimilijan, onaj iz starog Rima složio, ali je ometen vekovima, pa mora da ćuti!
Legendarni Ršum kaže da je ceo svet naš Maksimalni Karlo optrčao da bi nas zabavio i podučio.
-A to nije bilo lako koliko izgleda, a mnogo bolje nego što se može pomisliti kad se uzme u obzir geografija, kao igralište. Karlo ipak demantuje kolokvijalni narativ o globalnom selu, pa tako, recimo, priče o Bugarima i drugim balkanskim narodima izgledaju kao da ih je zamislio, pa zamesio, pa reko- pa ispeko, neki svemirski kuvar, od malo slovenstva, malo Šopova, malo Turaka, pa neki azijski plemenski začin, pa makedonske ljutice paprike... Teško za pamćenje, a zanimljivo za razumevanje, kao Gordijev čvor... Kao da nam sad zamalo fali samo čuveni Grk Aca Makedonski, čiji tata Filip, na pitanje berberina kako da ga obrije, odgovara ćuteći!
Ršumović ističe da takve humorne varnice Karlo Dragutinski prosipa po celom knjizi „Nacionalistička geografija“, čineći je pitkom, a pritom nenametljivo poučnom.
-Mora se, ipak, pomenuti i Karlova hrabrost... Hrabrost da se izbori sa samim sobom, i svoju žurnalističku karijeru zaošija i ne pretvori u turističku karijeru. Možda bi kao ćićerone bio bogatiji, ali on je odlučio da nas, njegove čitaoce nagovara da ga pratimo kroz ovu knjigu, jer samo tako, crno na veselo, moći ćemo da razumemo svetski klupko interesa i opasnog atomskog ludila. Samo je važno biti vešt,a Karlo to jeste, da mu svi sve verujemo, što na ozbiljnu drugarsku reč, što na srbijansku, čarapansku, dosetku.
I najzad, jedan mediko-savet: Uzimati dnevno jednu priču, da bi noću sanjao ono što si pročitao i da bi već sutradan tražio još, i još, i još... Tako, nekako!