SVETISLAV BASARA

FAMOZNO: AUTOORIJENTALIZAM

Foto: Kurir
U svojoj svetski poznatoj, ali uglavnom pogrešno pročitanoj knjizi „Orijentalizam“ - čija tema nije, kako bi se iz naslova moglo zaključiti, tzv. istočno pitanje, nego je to studija o predstavama koje Zapad gaji o arapskim zemljama

Edvard Said je pokazao kako arbitrarni, površni, pa i zlonamerni opisi istočnih prilika i mentaliteta podzemnim kanalima doprinose da se istočne prilike i mentaliteti poklope sa zapadnim predrasudama o njima.

Budući da je čitanje zamorno, predlažem da sve napred pomenuto pogledate u holivudskim filmovima u kojima su Arapi uvek predstavljani kao potuljeni, servilni, podmukli posrednici u mutnim zapadnim poslovima na istoku, Rusi kao mahniti korumpirani naučnici koji za male pare prodaju plutonijum teroristima ili kao pijani generali (Rade Šerbedžija ih maestralno glumi) rešeni da povrate imperijalnu slavu Rusije po cenu uništenja sveta.

Psihološki je aksiom - gradivo za drugi razred gimnazije - da naše ponašanje umnogome zavisi od toga kakvim nas okolina vidi i šta o nama misli. Da biste to proverili, ne trebaju vam ni Edvard Said ni holivudski filmovi, dovoljno je da pogledate neku TV proseravaonicu ili da prelistate neki tabloid pa da dokonate da ovde svak o svakom misli sve najgore i da se - posledično - manje-više svi ponašaju u skladu s najgorim mišljenjem koje drugi imaju o njima. To ćemo - kao mali omaž Abu Ćirjaku - nazvati autoorijentalizam.

Sad stavite prst na čelo pa malo razmislite: nije li logično da se zajednica u kojoj svak o svakome misli sve najgore može održati na kakvom-takvom okupu jedino tako što će saborno misliti sve najgore o okolnim zajednicama i „kolektivnom zapadu“, a samu sebe kovati u zvezde.

Gornja dva pasusa bila su ovlašan ali veran foto-robot srpskog dominantnog mentaliteta, iz koga bismo mogli izvući sledeći zaključak: naše nerazumevanje/nepoznavanje sveta i loše mišljenje o usual suspectsu „kolektivnom zapadu“ su posledica našeg nerazumevanja/nepoznavanja jedni drugih i lošeg mišljenja svih o svima.

Mentalitet nije ništa urođeno, nije to nikakav usud, to je kontrapunkt, skup dominantnih predstava i razmišljanja jedne zajednice koji uslovljava njene poslove i dane. Lepo je i dušekorisno rekao nadaleko čuveni otac Tadej - „Kakve su ti misli, takav ti je život“. Nema Srbina, naročito ako je svetosavske provenijencije, koji neće sav značajan citirati tu misao velikih kaluđera, ali će - čim završi citat - nastaviti da misli sve najgore o manje-više svakom ko nije on.

I to je jedna od odlika našeg mentaliteta. Otac Tadej je tako rekao i sve nas iskupio, kao što je Tesla na slavu svih nas izmislio naizmeničnu struju, kao što je Đoković u ime svih nas „pokorio svet“ i kao što smo, zahvaljujući Andriću, svi pomalo dobili Nobelovu nagradu. U sutrašnjem broju sledi još jedan omaž Abu Ćirjaku, naslovljen „Autokolonijalizam“.

Iz napred rečenog proizilazi da sa ovakvim mentalitetom - kojim se većina mentalitetlija još i ponosi - nećemo daleko stići, a i tamo dokle budemo dogurali, doći ćemo sporo i loše ćemo se probuditi usput.