FAMOZNO: Rastvaranje atmosfere
Ruku na srce, padne tu poneko preterivanje - profesionalna deformacija, šta li - ali samo kao stilska figura u fikcijama. Na terenu i dalje držim čas i tvrdim: najmoćniji (para)politički entitet u Srbiji je čaršija. Stvar ne treba zamišljati tako kao da Veliko Vijeće čaršije zasedne na plenarnu sednicu i izabere, da kažemo, Slobodana Miloševića. O, ne. Ne radi se to tako. Čaršija stvara takvu društvenu atmosferu u kojoj Miloševići - ima ih još - bivaju izabrani slobodnom voljom birača i bla, bla, bla. Biva, doduše situacija da čaršija ne bude baš zadovoljna izabranikom, ali znate posle čega nema kajanja.
Budući da su loše devetnaestovekovne srpske lažovske politike proizišle iz loše devetnaestovekovne srpske lažovske književnosti, bilo je nekako logično da pri kraju XX veka atmosfera za rađanje loše predvišepartijske, postkomunističke, politike proistekne iz UKS-a, a da glavnu reč u (ko zna kom po redu) nacionalnom buđenju povedu persone dramatis koje su - u to doba prekjuče - pisale srceparatelne ode duboko tronuti smrću najvećeg sina naših naroda i narodnosti.
Pisac hoće da kaže da je famoznoj Osmoj sednici prethodila serija protestnih osmih sednica u UKS-u na kojima su dobitnici sedmojulskih, oktobarskih i ostalih socijalističkih nagrada - tada za svaki slučaj još uvek u statusu članovi SK - mesecima naricali nad propanulošću srpstva i kosovskom kontrarevolucijom.
Ima jedna škola mišljenja koja tvrdi da je te sesije upriličila Udba, ja odgovorno tvrdim da nije, što ne znači da Udba nije distribuirala izveštaje, govorancije i da nije preko kontrolisanih medija manipulisala pretkosovskim jadikovkama i resantimanima.
Da ne dužim, vrlo brzo je stvorena atmosfera opštenarodne mahnitosti u kojoj odmereni, prema reformama (umereno) blagonakloni, Ivan Stambolić nije imao šansu protiv Slobe Slobode, koji, opet, nije propustio šansu da svima nama zaprži čorbu za dugi niz decenija - da je na kraju zaprži i sebi - a da pretpolitički pozadinci po običaju izvuku nekažnjena dupeta.
Što mu nekako dođe i logično. Stvaranje atmosfere i davanje ideje nije krivično delo, zar ne. Odgovornost pada isključivo na realizatore atmosfere i ideje.
Manje više ista ekipa iz UKS-a - minus oni pomrli u međuvremenu - već sedam-osam godina daje sve od sebe da ponovio „stvori atmosferu“ koja bi iznedrila novog jakog čoveka decenije; zašto ne, recimo, Lompara. Mada ima još kandidata. Ali i Milošević je imao konkurente. Gde je zapelo? Šta je problem? Problem je što se atmosfera tokom proteklih decenija rastvorila, što ovo društvo više nema pred sobom - kao što je imalo osamdesetih - dva putića: jedan koji vodi u demokratski pravni i ustavni poredak i drugi koji vodi u ovo što (oduvek) nikad nije ovako bilo.