JOŠ JEDAN BISER SRPSKOG FUDBALA SE "RAĐA" NA BANOVOM BRDU! U fabrici Čukaričkog se brusi novi dijamant - Jovan Vojnović! Ovo ime dobro zapamtite...
U moru takvih, izdvojio se jedan dečak koji hrabro korača stazom rezervisanom za one retke, one koji znaju, mogu i ne beže od odgovornosti. Njegovo ime je Jovan Vojnović, još jedan Čukin dijamant, koji je jednu nogu već spustio na senirosku scenu, a sa njim smo razgovarali na Bledu gde se sa prvim timom priprema za narednu sezonu.
Prošao je kroz mlađe selekcije reprezentacije Srbije, crveno, plavo, bela kapitenska traka mu je već stajala oko ruke, a sada svakim treningom i minutom na terenu pokazuje da mu tu nije kraj, već početak onog velikog što sledi.
- Rođan sam u Beogradu, a fudbal sam počeo da treniram u školici fudbala "Prima fortuna" sa pet godina. Tu sam se zadržao do 11. godine i tada sam prešao u Brodarac. gde sam bio do svoje 14. godine i onda sam došao u Čukarički - rekao je Jovan na početku razgovora za Kurir, pa se osvrnuo na svoj prelazak na Banovo brdo:
- Imao sam poziv Čukaričkog dok sam bio u Brodarcu prve godine, zvao me je Lazar Popović. Tad nisam prešao, ostao sam tu i nakon toga tek sam došao na probu i prošao. U mlađim selekcijama sam igrao dve i po godine do prelaska u prvi tim, prošao sam te selekcije. Čukarički je vrhunski klub za mlade igrače, ljudi iz kluba su mi pomogli mnogo, dali su mi šansu da igram i imam samo reči hvale za ovaj klub.
Mladi desni bek je prvom timu priključen zimus na pripremama u Turskoj, i to zajedno sa svojim drugarima sa kojima je stasavao u mlađim kategorijama.
- Uf, ima nas dosta ovde... Tu su Proka, Bačke, Filip, Čarapa, Luka... Mi se baš dugo znamo, drugari smo i jedni drugima smo velika podrška. Držimo se zajedno, dugo smo u Čukaričkom. Prokopijević i Matijašević su u Čukaričkom skoro ceo život, Bačanin isto, postali smo veliki prijatelji i srećan sam zbog toga, a sada smo zajedno i u prvom timu.
Vojnović je u mlađim kategorijama igrao na poziciji centralnog defanzivca, dok je na desnu stranu terena prebačen tek po dolasku u Čukarički. Isprva mu to nije odgovaralo, ali je godinama kasnije shvatio da je to zapravo pun pogodak za njega.
- Ja sam u Čukarički došao kao štoper i ovde su me prebacili na poziciju beka. Priznajem da sam se u tom trenutku bunio zbog toga, nisam bio najsrećniji ali sad mi je jasno da su oni to prepoznali na vreme. Hvala im, pomogli su mi i mislim da je to prava pozicija za mene.
Svojim radom, trudom i zalaganjem dobio je minule zime priliku da se priključi prvom timu, i tada je tek shvatio na koliko je to većem nivou i šta u stvari predstavlja seniorski fudbal.
- Moje prve pripreme sa prvim timom su bile zimus u Turskoj. Ne mogu da vam opišem kakav je to osećaj bio kada su me prebacili u prvi tim, sa 17 godina... Dobio sam priliku da igram sa vrhunskim igračima i još boljim momcima koje sam do tada gledao preko TV-a. Dobio sam šansu da vidim na kom sam ja nivou, tad sam tek shvatio da imam mnogo nedostataka i da moram još jače i bolje da radim - rekao je 17-godišnji desni bek, pa objasnio razliku između seniorskog, i onog fudbala koji je do tada igrao:
- Najveća razlika je u fizičkoj snazi, u seniorskom fudbalu su igrači mnogo brži, snažniji - eksplozivniji. Ovde se brže razmišlja, više se trči, a o profesionalizmu da ne pričam. Način pristupa treningu je drugačiji, ozbiljniji... Najveća prednost nama mladim igračima je što sa prvim timom stičemo neizmerno iskustvo koje nam je od neizmernog značaja.
Jovan ima i solidan reprezentativni staž, a već je imao tu čast da oko svoje ruke stavi kapitensku traku i na taj način brani boje svoje države, i kako sam kaže, taj osećaj rečima ne može da se opiše.
- Dok sam igrao za Brodarac bio sam u kampovima, to još nije bila reprezentacija. U pitanju su bili mlađi pioniri i pioniri. Nakon toga sam se povredio, bio sam van terena šest meseci i nisam dobijao pozive. Kada sam prešao u Čukarički pozvali su me u U18 i U19 reprezentaciju, prvi zvaničan poziv je bio za U19, godinu dana stariju generaciju kod Aleksandra Lukovića za turnir "Stevan Ćele Vilotić", prošle godine, 1. septembra. Za U19 imam četiri nastupa, a za U18 jednu utakmicu. Imao sam priliku da budem kapiten, protiv Grčke kod njih. Selektor Gordan Petrić mi je dao kapitensku traku, to je neverovatan osećaj, najbolji osećaj u mojoj karijeri. To jednostavno ne mogu da opišem rečima, to mora da se doživi. Predstavljaš svoju zemlju, svoju porodicu, ma, to je nešto neopisivo.
Kao i kod većine dečaka koji treniraju fudbal, i Jovanu je uzor u detinjstvu bio Kristijano Ronaldo, dok su mu omiljeni inostrani klubovi Real Madrid i Liverpul.
- Voleo sam Kristijana Ronalda od malih nogu, mogu slobodno da kažem mi je on bio fudbalski uzor, a što se klubova tiče, to su definitvno Real Madrid i Liverpul - rekao je Jovan, pa otkrio i ko mu je omiljeni igrač sa njegove pozicije:
- Stilom igre sam najbliži Vokeru, on mi je i omiljeni desni bek, a po mom mišljenju trenutno najbolji desni bek je Hakimi.
Sa njim razgovaramo na Bledu, gde se Čukarički sprema za predstojeću sezonu. Radi se naporno, ali to mladom sagovorniku ne smeta, već naprotiv, napredak samo tako i može da dođe do izražaja.
Tim Milana Lešnjaka je u Sloveniji odigrao tri prijateljske utakmice uz maksimalan učinak od tri pobede, a mladim igračima te vrste utakmica su sve, samo ne "prijateljske".
- Naporno je malo, ali to je normalno, tako i treba da bude da bismo naredne sezone bili još bolji. Ja svaku utakmicu doživljavam isto, sa istim pristupom i odnosom, nebitno ko je protivnik, da l je to prijateljska, prvenstvena ili utakmica nekog sasvim trećeg tipa. Odigrali smo tri utakmice i ostvarili tri pobede. Nama mladim igračima prijateljski mečevi su prilika za dokazivanje, zbog toga nam je to sve osim "prijateljske utakmice". Tu moramo da grizemo, da dajemo sve od sebe i da pokažemo stručnom štabu da mogu da računaju na nas - objasnio je Vojnović, pa opisao saradnju mladih igrača sa šefom struke, Milanom Lešnjakom, koji mlade asove poznaje veoma dobro:
- Šef nas vrlo dobro poznaje, s obzirom da je bio direktor Omladinske škole i sve mlade igrače zna u dušu što se kaže. Zna kako funkcionišemo, šta možemo da pružimo, imamo jedan zdrav i fantastičan odnos. Po meni je to najbolja moguća stvar za nas omladince. On zna sve naše kvalitete i mane, zna sve o nama i on najbolje može da nas unapredi kao igrače i kao ljude.
Kada se priključio prvom timu, Jovan je sa svojim vršnjacima naišao na jednu toplu dobrodošlicu od strane starijih igrača, za koje ima samo reči hvale.
- Svi stariji igrači su izvanredni momci. Maksimalno korektni su prema nama, izlaze nam u susret, ne libimo se da im tražimo šta god nam treba, stvarno su tu za nas i hvala im na tome. Želim iz srca da im se zahvalim na tome, fantsatičn su nas prihvatili, svi do jednog.
Ipak, iskusni igrači ne štede svoje pulene.
- Ha, ha, ha. Ne štede nas uopšte, nema popuštanja - rekao je Jovan kroz smeh, pa dodao:
- Ne štede nas zbog nas, to je sve za naše dobro.
Ako je neko legenda kluba sa Banovog brda, onda je to bez premca Marko Docić. Momak sa najviše odigranih utakmica, kapiten, lider, uzor mladim igračima koji u Čukaričkom "gazi" već čitavu deceniju. Pored Docića, Jovan dobija savete i od ostalih fudbalera, a izdvojio bi Miloša Cvetkovića, 35-godišnjeg momka koji igra na njegovoj poziciji.
- Marko je pre svega vrhunski čovek, a onda sve ostalo... Majstor fudbala, pravi kapiten, lider u svakom mogućem smislu, neviđeni profesionalac i srećan sam što sam tu sa njim. Ima najviše utakmica u dresu Čukaričkog, nema tu šta da se priča, apsolutna je legenda ovog kluba i hvala mu na svakom savetu koji daje nama mladim igračima, to nam mnogo znači. Cvetković mi pomaže mnogo, čovek koji ima toliko iskustva... Igramo na istoj poziciji, tu je za mene šta god mi treba. Imam slobodu da ga pitam šta god hoću, tu je da mi pruži pomoć i podršku.
I pticama na grani je odavno jasno da je Čukarički istinska fabrika za proizvodnju mladih igrača, ljudi iz kluba pružaju šansu svojim momcima iz Omladinske škole koji nekoliko godina kasnije glavni akteri velikih transfera, a poslednji u nizu je supertalentovani Mihajlo Cvetković.
- Po meni je Čukarički najbolji klub u Srbiji što se tiče razvoja mladih igrača, to kasnije transferi i dokazuju. Mislim da se radi fenomenalno, svako ko zasluži dobije šansu što je najvažnije. Radi se planski. Cvetković je vrunski momak i on je to zaslužio svojim radom i trudom. On je najsrčaniji čovek kojeg poznajem, momak koji doslovno ostavlja srce na terenu i igra do poslednjeg atoma snage, to je neverovatno. Baš mi je drago zbog njega, svaka mu čast i želim mu svu sreću.
Ono što Jovana razlikuje od ostalih jeste brzina, eksplozija prvog koraka koja protivničkog igrača ostavlja bez rešenja, a iako ima tek 17 godina, on je najbrži fudbaler u Čukaričkom. Na prijateljskoj utakmici protiv Dinama iz Kijeva izmerena mu je maksimalna brzinu od neverovatnih 36,9 km/h.
Svoj debi za prvi tim Čukaričkog, Vojin je upisao u poslednjem kolu Superlige Srbije protiv Železničara iz Pančeva.
- Nisam znao da ću tada debitovati, šef mi je samo na kraju utakmice rekao da ću ući u igru. To je momenat o kom sanjaš čitav život, da upišeš debi u seniorskom fudbalu. Prelep jedan osećaj koji nikada neću zaboraviti. Mnogo slika mi je prošlo kroz glavu, vratio mi se čitav film, baš mi je to bio jedan lep i emotivan trenutak.
A sada, kada je već uhvaito zalet - nema stajanja, Jovan ispred sebe ima jasno postavljene ciljeve i sa ovog puta koji vodi ka uspehu, ne želi da skrene.
- Da treniram svakog dana sve više i više. Nadam se da ću uspeti da se izborim da budem deo tima, a onda i da zaigram. Želim da dam sve od sebe, da se u naboljem svetlu pokažem, treneru stavim na raspolaganje i klubu pomognem koliko god mogu. Konkurencija je prejaka, ali tu nema ljubomore i sujete, daleko od toga. Ja sam mlađi od njih, ali oni mi nesebično pomažu na svakodnevnom planu. Voleo bih da ja u jednom momentu budem kao oni, da jednog dana ja budem taj koji će pomagati mladim igračima, maštam o tome.
Za kraj, čiji dres bi Jovan voleo da obuče jednog dana?
- Voleo bih da jednog dana zaigram u Real Madridu, o tome sam maštao kao klinac. I naravno da zaigram u reprezentaciji - poentirao je Jovan Vojnović na kraju razgovora.