Borba za zapis: Knjiga za decu, ali i lekcija za sve iz patriotizma, ljubavi i brige o prirodi! Princeza Ljubica: Čuvajte svoje korene...
Borba za zapis - neduga knjiga u stihu za decu sve je samo ne obična, sjajno oslikana slikovnica. Pitka priča o drvetu-zapisu zapravo je vertikala koja povezuje naše korene, dane sadašnje i ono što će biti i ostati iza nas. Ovih četrdesetak strana, ovo savršenstvo u malom, trebalo bi da pročitaju i odrasli, jer mnogi među nama talože godine života, ali ne i prave vrednosti.
Književni prvenac princeze Ljubice priču smešta u šumadijsko selo, a gde bi to drugde jedna od Karađorđevića. I sama sa suprugom, princom Mihailom, i porodicom živi u selu, usred Šumadije, i to na imanju koje se zvalo Karađorđevo, a koje oni, njegovi potomci, dva veka kasnije kupiše. I dadoše mu simboličan naziv - Maričin do, po Voždovoj majci.
"U šumadijskom selu jednom vekovima zapis stoji, stablo hrasta, krošnje moćne, ničega se on ne boji. Ni oluje, ni snega, ni sunčevog zraka, vrelog, niti groma, mada ga je već lomio dva puta celog. Sve to zapis izdržava, ali sekiru ljudsku neće, zato se u šumi celoj i vojska mala ljuto kreće", počinje princeza knjigu u stihu.
Današnji naraštaji tako saznaju, kako im to princeza lepo i ukratko objašnjava žirovima kao fusnotama, da je zapis sveto drvo. I to najčešće hrast, koje sveštenik blagoslovi i na koje ureže mali krst, te se selo oko njega okuplja o nekim praznicima. A potom kreće litija.
Ali, zapis se ne sme seći, lomiti, oštetiti! Međutim, kao što neretko biva, i ova priča nam pokazuje kako banalne stvari mogu da unište nešto vredno. Jer ovaj čovek kani da od posečenog hrasta napravi i astal. Baš tako - astal reći će, a ne sto, jer valja da naša deca znaju i neke arhaične reči ostale nam od Turaka, koje se još koriste. Pominje i objašnjava princeza i ko su to bile dahije, kakav su zulum činili Turci, a što sve zapis prežive. I, naravno, kako su Srbi, predvođeni Karađorđem, podigli Prvi srpski ustanak - prvi korak ka oslobođenju Srbije i Srba od Otomanskog carstva. Pamti zapis i zaljubljena šaputanja pod njegovom krošnjom, nestašnu decu koja su mu u veranju i igri grane lomila, ali i pastire željne hlada i predaha.
Stadoše pred čoveka sa sekirom u ruci sve životinje, šuma bi složna, te se on čudu ne mogaše načuditi.
"Čuvao deda stari zapis, odmarao se u hladovini, unuku je pričao priče o povratku domovini", seti se glavni lik i dede, čime princeza Ljubica daje omaž Srbiji u Prvom svetskom ratu i lekciju novim naraštajima, koji treba da znaju za tragično i slavno povlačenje preko Albanije. Onu golgotu nakon koje se naša vojska digla iz pepela, pobedonosno vratila u zemlju i pomogla čitavoj Evropi da se odupre neprijatelju.
Kroz priču uči princeza najmlađe i kako nam je drveće životno važno, jer ono udiše ugljen-dioksid i izdiše kiseonik, čime stvara vazduh koji dišemo i čisti ga od prašine, čađi i druge prljavštine, koja bi inače dospela u naša pluća.
- Zato moramo stalno obnavljati šume, čuvati drveće i saditi novo gde god nađemo pogodan kut. Sve se brzo menja i sve je manje ljudi koji se bave poljoprivredom, ali ljudi koji žive od zemlje dobro znaju koliko zavisimo od prirode, od vremenskih prilika i plodova koje zemlja iznedri - drži čas iz ekologije princeza, ali i ne zaboravlja da napomene deci da moraju da razumeju odakle im dolazi hrana, kako bi cenili i rad seljaka koji nas hrani.
Shvatio je čovek nadomak čega je bio i kakvu je grešku mogao načiniti, te mu ispade sekira, a on zaplaka kad se šumom prolomi radost.
"Zapis drvo danas stoji ponosno ko nekad snažno, a ti kad prođeš pored stabla podseti se šta je važno. Drvo mnogo toga daje, a uzima vrlo malo, bez šuma nema ni vazduha i života bi nestalo. Za svako stablo posečeno treba dobro razmisliti može li se poštediti, ako ne može - zameniti, posaditi novo, slično, na zgodnom mestu nekom, pa gledati kako raste i veže zemlju sa čovekom", završava knjigu princeza.
Ali naposletku ostavlja i ličnu poruku deci.
"Važno je da se borimo za dobro, za ono što je ispravno, za ono što je pošteno. Važno je čak i kada je neprijatelj daleko veći i moćniji od nas. Borite se, deco, ne bojte se da kažete kada vidite da je nešto pogrešno, ne prezajte da opomenete nas odrasle kada primetite da nismo na strani dobrog i čuvajte svoje korene, oni su vam najjača veza sa onim što je bilo, ali i sa onim što će tek biti", napisaće, između, ostalog, princeza Ljubica i istaći:
"Računamo na vas."