"ZARAĐEN NOVAC SAM MORALA DA DAJEM SVEKRVI U RUKE!" Potresna ispovest žrtve nasilja u porodici: Nisam smela da viđam drugarice, vodili su glavnu reč...
27 godina trpela je psihičko nasilje od strane svog supruga i svekra. Nakon razvoda ostala je bez krova nad glavom, zbog čega je bila primorana da starateljstvo nad sinom preda svom suprugu.
Kako bi mogla da izdržava dete, odlazi u Nemačku, a sina viđa svega 15 dana godišnje. Ispričala je svoju emotivnu ispovest u emisiji "Crna hronika" koja se emituje na Kurir televiziji.
Silom prilika, majka odlazi u Nemačku i prinuđena je da starateljstvo nad svojim detetom preda svom suprugu.
- 27 godina sam trpela psihičko nasilje u porodici, gde sam novac morala da dajem svekrvi na ruke u ovom nekom savremenom veku i u ovom nekom normalnom životu, ali to je tako moralo biti iz tradicionalnih običaja. Dovodio me je suprug do posla, uzimao ispred posla, retko kad sam mogla sa koleginicama na pola sata da popijem kafu, jer su glavnu reč vodili on, njegov otac i njegova majka. Međutim, nas dvoje smo učili zajedno jezik, zajedno smo trebali da odemo u Nemačku. Ja sam bila uporna u tome, ali sam smatrala da će i on otići sa mnom. Tog dana sam mu rekla "idem ja, uzimam pasoš sa sobom, samo diplomu i odlazim iz kuće". S namerom, naravno, da se vratim - kaže sagovornica i dodaje:
- Posle dva i po meseca ja se vraćam i starija ćerka kaže "ne, tata neće da te primi u kuću, to više nije tvoje, tu više nisi ti". Prešla sam privatno da živim u stanu, svekrva i muž po hitnom postupku me odjavljivaju sa adrese, ja bez adrese tražim stan. Ostajem praktično na ulici, da nisam imala majku i brata, ne znam kako bih preživela. Molila sam direktora Zdravstvenog centra da mi odobri makar dva meseca neplaćenog odsustva da bi se snašla kroz život, gde je naravno čovek izašao u susret i rekao mi "ne znam da li je to pametna odluka, ali ako smatraš da tako treba, naravno izaći ću ti u susret i daću ti dva meseca neplaćeno da odeš, da se snađeš i da probaš". U to vreme i moj suprug šalje predlog za razvod gde sam ja naravno isto htela da podnesem razvod, jer sam shvatila da se mi više ne volimo, da živimo različitim životima i počinje priča sa socijalnom službom, sa policijom itd.
Sagovornica ističe da već tri godine bez pomoći vodi borbu da viđa dete, pristaje na teške poslove u inostranstvu zarad vremena s njim, dok joj druga strana često uskraćuje viđanja uprkos sudskoj odluci:
- Znači, ja se već tri godine vrtim u tim istim krugovima, bez ikakve pomoći. Dajem mu starateljstvo nevoljno, ni jedna majka ne daje dete svojevoljno, nego ga ja nemam gde trenutno povesti. Ali sam zato izabrala da radim najteže poslove po Nemačkoj, samo da bi bila 15 dana sa svojim detetom. Ništa drugo nisam želela osim 15 dana da radim i 15 dana da budem sa svojim detetom. Sudska privremena mera je odlučila da dete viđam sredom i vikendom, tu su opet hteli da donekle izađu u susret. Međutim, u 90% slučajeva i 99% slučajeva, ona bi izvela dete. Ja bih morala da obilazim socijalnu službu, policiju, da po ulici čekam da li će sada ga izvesti ili ne, da bi na kraju ona opet otišla i rekla, "ne, ja sam je čekala, nje nije bilo". A ja bih sve vreme provodila po ulicama čekajući dete - rekla je sagovornica.
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i Zakonom o javnom informisanju i medijima.
Kurir.rs