"BANDA SA PRAVNOG" HARALA BEOGRADOM! Posle pljačke zlatare u centru grada i Borjankinog ubistva, klupko zla počelo da se odmotava - "škorpion" rešio misteriju
Na današnji dan pre 33 godine u Ulici proleterskih brigdana (današnja Krunska) u Beogradu opljačkana je zlatara, a prilikom tog razbojništva ubijena je radnica Borjanka Tatić. Pljačkaš je odno oko četiri kilograma nakita, a ispred zlatare čekao ga je saučesnik na motoru. Taj slučaj žestoko je uzdrmao prestonicu... A onda je klupko počelo da se odmotava...
Kasnije se ispostavilo da je pljačka zlatare samo jedan zločin u nizu opasne bande.
Prethodno je i ubistvo Branislava Karađžića (41), direktora "Mladost turista", bilo potpuna misterija za policiju. Karadžić je likvidiran ranije iste godine - 6. aprila 1992.
On je, kao i svakog dana, vraćajući se sa posla tražio parking ispred zgrade u kojoj je živeo na Novom Beogradu. Kada je parkirao automobil, prišao mu je naoružani napadač i u njega ispalio nekoliko hitaca. Ubica je pobegao, a Branislav je od zadobijenih povreda preminuo na licu mesta.
Policija, radeći na ovom slučaju, u početku nikako nije mogla da sklopi kockice, naročito oko motiva likvidacije.
Ubistvo Karadžića dogodilo se u vreme dok je beogradska policija većinu kapaciteta usmerila na rešavanje učestalih napada na poštare.
Naime, od kraja 1991, pa do sredine 1992. širom grada poštari su bili meta pljačkaša koji su im, uz pretnju oružjem, ponekad i uz pucnje, otimali torbe pune para.
Prvi takav slučaj dogodio se pet meseci pre ubistva Karadžića - 17. decembra 1991, kada su dvojica napadača na Voždovcu premlatila poštara i oteli mu torbu punu para, namenjenih isplati penzija. Sledeći napad zabeležen je 1. februara 1992, a onda i 2. marta kada su razbojnici iz "škorpiona" na poštara, koji im se suprotstavio, ispalili sedam hitaca. Poštar je čudom preživeo, ali je ostao trajni invalid.
Onda je usledilo ubistvo Branislava Kardžića. Naravno, na prvi pogled nije delovalo da je smrt direktora "Mladost turista" na bilo koji način u vezi sa napadima na poštare, koji su se nastavili.
U Zemunu 13. aprila ponovo je u napadu na poštara korišćen "škorpion", a isto oružje upotrebljeno je i 23. jula, prilikom pljačke zlatare u centru Beograda, kada je ubijena Borjanka Tatić.
Posle tog horora u zlatari, policija je uspela da poveže tu pljačku sa napadima na poštare, ali i sa ubistvom Karadžića. Ustanovljeno je da su sva dela izvršena istim oružjem.
Policija je 11. septembra dobila dojavu da se pojavio ukradeni nakit i brzo su uhapsili Branka Gajića, koji je priznao da ga je dobio od Vojislava Božilovića. Potom je i on uhapšen, te je otkrio sve saučesnike u napadima i ubistvima.
Otkriveno je da su svi bili studenti Pravnog fakulteta. Mediji su ih nazvali "banda sa pravnog".
Vojislav Božilović osuđen je na 20 godina zatvora. Za njega je tražena smrtna kazna, ali s obzirom na to da je bio mlađi punoletnik, po tadašnjem zakonu, smrtnu kaznu nije bilo moguće izvršiti. On je priznao da je ubio Branislava Karađžića, a motiv ubista bila je krađa auta.
Dalibor Guberinić osuđen je na 14 godina zatvora, Miladin Živković na tri, a Mileta Rakočević Pašić na godinu dana iza rešetaka. Aleksandar Žunić, Zoran Vučenović, Branko Gajić i Snežana Rajšić dobili su uslovne kazne.