DVA ČOVEKA U JUGOSLAVIJI NISI SMEO DA PIPNEŠ - PRVI JE BIO TITO, A DRUGI ON: Muškarci su ga imitirali, a žene uzdisale za njim
Važio je za najjačeg čoveka bivše Jugoslavije.
Bio je svetski i evropski šampion, kako u amaterskom tako i u profesionalnom boksu. Sa ponosom je nosio i olimpijsku medalju.
Na današnji dan 2008. godine preminuo je Mate Parlov, "jugoslovenska mašina" koju su obožavali svi, od Vardara, pa do Triglava.
TITO I MATE GLAVNI U JUGI
Kako jugonostalgičari umeju da kažu, u Jugoslaviji su postojala dvojica s kojima se niko nije kačio. Jedan je bio Tito, a drugi Mate Parlov.
Parlov je bio najjači Jugosloven. I ne samo to! Muškarci su ga imitirali, a žene su uzdisale za njim.
Bio je najbolji na svetu. Na vrhuncu karijere bio je nepobediv, a oni koji su se bavili borilačkim veštinama znali su da ne bi potrajali ni sekundu sa šampionom. Bilo je i onih koji su ga provocirali i od kojih je sa osmehom okretao glavu.
BLISTAVA KARIJERA
Parlov je rođen 16. novembra 1948. godine u Imotskom. Sa 16 godina počeo je da se bavi boksom u Bokserskom klubu "Pula", i posle samo tri godine osvojio je titulu prvaka Jugoslavije u poluteškoj kategoriji.
Tada i počinje blistava karijera ovog asa kojeg su kasnije mnogi proglasili najboljim jugoslovenskim bokserom svih vremena. Prvi veći uspeh na međunarodnoj sceni ostvario je 1969. kada je u Bukureštu postavio vicešampion Evrope. Dve godine kasnije u Madridu je osvojio zlatnu medalju, a 1973. u Beogradu odbranio titulu najboljeg Evropljanina u poluteškoj kategoriji.
U međuvremenu, na Olimpijskim igrama u Minhenu (1972) Parlov je osvojio zlato u nezaboravnom finalu protiv Kubanca Karilja, u kojem su oba rivala letela na pod. Meč je prekinut u drugoj rundi kada se Kubanac četvrti put našao u nokdaunu.
Dominaciju u poluteškoj kategoriji Parlov je potvrdio i u Havani 1974, kada je osvojio titulu amaterskoj prvaka sveta u poluteškoj kategoriji. Po završetku amaterske karijere otisnuo se među profesionalce.
Nastavio je u istom stilu i 10. jula 1976, u nezaboravnom meču na "Marakani" savladao Italijana Domenika Adinolfija i osvojio titulu profesionalnog prvaka Evrope u poluteškoj kategoriji, u verziji Svetskog bokserskog saveta (WBC).
SVETSKI ŠAMPION
Dve godine kasnije Parlov je postao i svetski šampion, savladavši Argentinca Migela Anhela Kuelja, nokautom u 9. rundi. Taj 7. januar ostao je upamćen po najvećem uspehu profesionalnog boksa na ovim prostorima.
Pored evropskih, svetskih i olimpijskih titula, Parlov je osam puta (1967-1974) osvajao titulu prvaka Jugoslavije, pet puta (1970-1974) titulu najboljeg na Balkanu.
Kao amater Parlov je imao 310 borbi, od čega samo 13 poraza. U profesionalnoj karijeri, u 29 mečeva, zabeležio je 24 pobede, tri poraza i dva "remija".
"Nisam nikad bio agresivan, mada sam bio žestok. Nisam se tukao od osnovne škole, niti sam imao probleme van ringa. Nisam ih ni tražio! Bilo je svakakvih iskompleksiranih tipova. Hteli su da se dokažu na čoveku koji je osvojio nekakve titule. Ali to sam izbegao. Okrenem se u stranu ili pređem na neku drugu priču", govorio je Mate Parlov.
KAKO PRVAK SVETA MOŽE BITI NACIONALISTA?!
Deo hrvatske javnosti ga je posle rata veličao, a on je jednom legendarnom izjavom nokautirao se koji su ga prozivali da je nacionalista.
"Kako ja mogu biti nacionalista ako sam svetski prvak? Mnogi to ne razumeju. nisu bili ni prvaci države, a često ni sami sebe nisu uspeli da pobede. Svet se divio mojim rezultatima i svi su me svuda prihvatali kao svoga, beli i crni, svejeno. Upoznao sam svet i mogu biti samo kosmopolita. Tako ja gledam i na sport i na život".
Popularni jugoslovenski bokser Ante Josipović jednom prilikom je otkrio da je Mate ostao dosledan sebi do poslednjeg daha.
"Šta je svima? Bio sam Titov ljubimac, voleo me je... Boksovao sam za tu Jugoslaviju. I gde sad da se ja svrstavam i za koga? Ne zavisim ni od koga, tako da me svi mogu komotno zaboraviti".
ZALJUBLJENIK U POEZIJU
Pavlov nije bio samo surovi sportista.
Bio je zaljubljenik u poeziju, znao napamet na stotine pesama narodne muzike i obožavao je našu prestonicu.
"Beograd je grad koji ću uvek voleti. Tu sam proveo svoju mladost", govorio je Mate.
PLATIO PRENOS MEČA IZ SVOG DŽEPA
U srcima Jugoslovena ostaće upamćen po gestu koji bi malo kom sportisti palo na pamet da učini za svoj narod. Jednom prilikom saznao je da JRT (Jugoslovenska radio televizija) nema para da plati prenos njegovog meča.
Narod je zbog te činjenice bio tužan jer nije mogao da gleda svog heroja. Mate je iz svog džepa platio prenos, a cela bivša Juga je gledala kako se tuče, i navijala.
SLAVKO ŠTIMAC O PARLOVU: NEKI SU GA VRAĆALI PO ŠEĆER
"Parlov je obeležio moju mladost. Imao je status heroja u mojoj porodici i mnogim drugim porodicama širom Jugoslavije", rekao je Štimac koji u predstavi o legenadrnom bokseru tumači glavnu ulogu.
"Bio je zanimljiva ličnost, ta diskretnost, možda zanesenost, voleo je poeziju, znao je puno pesama raznih pesnika. Čudno je živeo, radio je u svom kafiću pred kraj karijere u Puli i sam posluživao. Bio je svetski šampion, a posluživao je ljude kafom. Neki su ga vraćali po šećer, vodu, ljudi su ga provocirali, a on nije reagovao ni na šta", rekao je Štimac.