Bordel iz pakla vodile su sestre: Zlostavljanje i ubistva bili su samo vrh ledenog brega, odande se niko nije vratio
Sestre González Valenzuela rođene su u severno-centralnoj meksičkoj saveznoj državi Halisko, u mestu El Salto de Juanacatlán. Njihov otac, Isidro Tores, bio je lokalni policajac poznat po svojoj strogoj i autoritarnoj naravi. Svojim ćerkama je zabranjivao šminkanje i druženje sa mladićima. Kršenje ovih pravila kažnjavao je surovo, uključujući i zatvaranje u policijsku ćeliju.
Život porodice se dramatično promenio kada je Isidro u jednoj svađi ubio čoveka. Taj incident ih je naterao da se presele u selo San Fransisko del Rinkon, u saveznoj državi Gvanahuato, kako bi izbegli posledice.
Pad u kriminal
U pokušaju da pobegnu od siromaštva i očevog nasilnog ponašanja, sestre su otvorile bar. Međutim, taj posao nije doneo željeni prihod, pa su se okrenule prostituciji. Taj ilegalni posao im je brzo počeo donositi veliku zaradu, što im je omogućilo da prošire svoju mrežu na teritoriji Haliska, Gvanahuata i Kveretara.
Njihovo carstvo zločina poprimilo je još mračnije oblike kada su počele da regrutuju mlade devojke lažnim oglasima za posao kućne pomoćnice. Devojke su otimane ili obmanjivane širom Haliska, Gvanahuata, ali i iz država kao što su Mičoakan i Sakatakas. Neke su čak imale i saglasnost roditelja, koji nisu znali u šta zapravo šalju svoju decu.
Po dolasku u bordele, devojke su bile silovane, polivane ledenom vodom, drogirane i odmah stavljane na “rad”. Surovost sestara nije imala granice — kada bi devojke napunile 25 godina, smatrane su “starima” i slane kod Verduga (mučitelja), koji ih je tukao i izgladnjivao do smrti.
Ubile su i mnoge imućne mušterije koje su dolazile s velikim količinama novca. Među njihovim klijentima nalazili su se i policajci, oficiri, vojnici i političari.
Zatvaranje bordela i novi početak
Zbog pooštrenih zakona, 1948. godine bile su primorane da zatvore bordel i presele ga u San Huan de los Lagos u državi Halisko, gde su ga preimenovale u El Guadalajara de La Noche.
Sestre su uvele stroga pravila: bez ljubljenja, bez seksualnih odnosa među devojkama i bez analnog seksa. Klijenti koji su tražili bilo šta od toga bili su izbacivani, a prema nekim izvorima, i ubijani. Devojke su bile pod stalnim nadzorom. U slučaju prekršaja, bile su kažnjavane tako što su morale da kleče držeći cigle, bivale su prebijane palicama sa ekserima i izgladnjivane.
Pucanj koji je sve pokrenuo
Delfinin sin, El Tepokate, koji je pomagao u mučenju i nadzoru devojaka, ubijen je u kafanskoj tuči. Kada je Delfina pokušala da ubije ubicu svog sina, ali promašila, lokalne vlasti su odlučile da je uhapse. Ona je pobegla u Gvadalaharu, a policija je upala u bordel njene sestre Marije de Hesus. Devojke i Marija su uhapšene, ali su iste noći pobegle i sakrile se u kući u San Fransisko del Rinkonu.
Tamo su devojke bile zadržane narednih osam meseci u užasnim uslovima, zbog čega su mnoge umrle od gladi i bolesti.
Otkriće užasa
Zbog sve većeg pritiska, sestre su 6. januara 1964. premestile devojke u Rancho San Anđel, ranije korišćen kao mesto za mučenje i zakopavanje tela. Dvanaest dana kasnije, jedna od devojaka, Katalina Ortega, uspela je da pobegne i prijavi sve policiji. Iako je policajac koji je primio izveštaj bio njihov klijent, shvatio je prijavu ozbiljno.
Sestre su negirale optužbe, ali inspekcija je otkrila 90 tela. Ubrzo su uhapšene i prebačene u zatvor u Gvanahuatu, kako bi se izbeglo njihovo moguće linčovanje.
Najplodonosnije ubice u istoriji Meksika
Vladavina terora sestara González Valenzuela trajala je od 1950. do 1964. godine. Njihov kraj je ubrzan kada je policija uhapsila i Hozefinu Gutjeres, ženu koja je kidnapovala devojke u okolini Gvanahuata. Tokom ispitivanja, ona je otkrila veze sa sestrama, što je dovelo do istrage njihovog imanja u blizini San Fransiska del Rinkona.
Ono što su tamo pronašli bilo je jezivo: iskopana su tela 80 žena, 11 muškaraca i nekoliko fetusa. Ukupni broj žrtava se procenjuje na više od 150, a moguće čak i preko 200. Ginisova knjiga rekorda ih je proglasila za “najplodonosniji ženski tim ubica u istoriji”.
Suđenje i sudbina sestara
Godine 1964, sestre su osuđene na po 40 godina zatvora. Njihov život u zatvoru obeležili su bizarni i tragični događaji.
Delfina je poginula kada je radnik slučajno na njenu glavu ispustio mešavinu cementa, pokušavajući da je vidi.
Marija de Hesus je odslužila kaznu i potom nestala iz javnosti.
Karmen je umrla od raka dok je još bila u zatvoru.
Marija Luisa je poludela od straha da će je ubiti ogorčeni narod.
Nasleđe užasa
Priča o sestrama poznatim kao Las Poquianchis ostaje jedan od najmračnijih poglavlja u istoriji meksičkog kriminala. Njihova okrutnost, manipulacija i masovno ubistvo i danas izazivaju jezu, predstavljajući upozorenje do kojih dubina može da padne ljudska zloba.