FAMOZNO: SUNČANI ADVOCATUS DEI
Utuk pod naslovom Svetislav Basara - „Advocatu diaboli“ - dojavili su mi obaveštajci za SPC - objavljen je na opskurnom portalu za koji do tada nisam bio ni čuo, nekakvom Sunčaniku, u čijem imenu je za pažljivijeg čitaoca sadržana i uređivačka politika. Valjda je svakom iole pismenom jasno da Sunčanik hoće da kaže da je on „Kontrapeščanik“ i da je pokrenut sa idejom: Vi nas agnostičkim Peščanikom, mi vas svetosavskim Sunčanikom.
Potražio sam u bespuću internetske zbilje portal Sunčanik, našao ga, ali impresum, tj. podatke ko to uređuje, ko tu piše nepotpisane tekstove, nisam našao, a istini za volju, za qwrz mi nisu ni trebali.
Rukopisi - što reko Bulgakov - ne gore. Sledstveno je grafološko odeljenje moje obaveštajne službe s verovatnoćom od 99 odsto utvrdilo da neizgoreli rukopis utuka Advocatus diaboli pripada vrhovnoj tužibabi crkvenog suda Arhiepiskopije, advocatusu Porfirii, popu Velji Džomiću.
Koga to interesuje, neka pročita - toplo mu preporučujem, duhovno će se vozdići do nebesa - ja ću sažeto izneti šta tekstopisac hoće, a ne ume da kaže. Elem, tekstopisac kaže da ja nemam pojma o crkvenoj istoriji - što je tačno - da još manje imam pojma o crkvenom sudstvu - što je takođe tačno - ali crkvena istorija i sudstvo i nisu ni bili tema mojih kolumni. Moja teme/teza je bila da crkveni sud nije deo pravnog sistema Republike Srbije, da je on doduše legalan, kao što su legalne unutarkompanijske disciplinske komisije, da je štaviše „vlastan“ da pred lice njegove pravde poziva koga hoće, ali da je takođe svako vlastan da se pred crkvenim sudom ne pojavi ako ne nađe za shodno.
Mala digresija: takođe sam napisao da crkveni sud pred lice svoje pravde nikad ne poziva visokopozicionirane „prijatelje suda“ i to zbog teških nepočinstava za koja su nadležni i državni sudovi, koji - ako pod pritiskom javnosti i pozovu nekog od tih dilbera - po Koštuničnom naređenju zbog državnog razloga „zastare“ predmet.
Pravoslavnu dušu antidijaboličnog tekstopisca posebno je pogodio „pravni lek prelaska u katoličku crkvu „, kojim ja jesam zapretio crkvenim vlastima u slučaju da mi neko svešteno lice na ulici, u crkvi, gde god prigovori nešto o mojoj necrkvenosti i nepravoslavnosti. Zaprećenost je još - i za sva vremena će biti - na snazi.
A počujte šta na to kaže antidijabolični tekstopisac: „Mogao je i da se osuneti, kuća mu ga daje.“ Koja - „kuća“? To je ostalo nenapisano. Koja god, međutim, bila, potpisnik ovih redova kući daje qwrz u dupe, pa neka ga ukućani podele na ravne časti.
Pantelić i Milićević neće pribeći katoličkom pravnom leku, ali će na montirano suđenje doći sa advokatima, koji će - ukoliko se na saslušanju ili optužnici naše neka povreda njihovih prava - presaviti tabake i crkveni kadiluk utužiti redovnom kadiluku. A nema Koštunice da „zastari“ predmet.