Zastrašujuća glad u Gazi
Prošle nedelje, u periodu od samo 72 sata, 21 dete je u Gazi umrlo od neuhranjenosti i gladi. Put ka smrti je spor i ispunjen agonijom, posebno na teritoriji kojoj nedostaju hrana, lekovi, skloništa i pijaća voda. Broj dece umrle od gladi je poslednjih dana prešao 80.
Svaka od tih smrti, i onih koje će doći, mogla je da bude sprečena. Izrael je svesno izazvao krizu mesecima blokirajući raspodelu humanitarne pomoći i optužujući UN da dopuštaju da ona završi u rukama boraca Hamasa - za šta ne postoje dokazi. Početkom marta sprečen je ulazak bilo kakve pomoći, uključujući hranu, lekove i gorivo, kako bi se Hamas prisilio da oslobodi 50 preostalih talaca (20 živih, 30 mrtvih), koje drži u zatočeništvu od vremena masakra nad jevrejskim civilima 7. oktobra 2023.
Tako je posle 22 meseca rata u Gazu stigao novi okupator - glad. Više od petine domaćinstava suočeno je sa ekstremnom nestašicom hrane. Trećina dece ispod pet godina je ozbiljno neuhranjena. Agencija UN situaciju poredi sa Somalijom 2011, Južnim Sudanom 2017. i 2020. i sudanskom provincijom Darfur 2024.
Izraelska vlada je organizovala distribuciju uz pomoć kontroverzne američke organizacije, ali broj centara i količine pomoći predstavljaju kap u moru onoga što je Palestincima potrebno. Haotična raspodela stvara neopisive gužve i ljudska stampeda, na šta Izraelske odbrambene snage (IDF) otvaraju vatru ubijajući desetine unesrećenih. Samo retki kamioni agencija UN i drugih humanitarnih organizacija dobijali su dozvolu da iz Egipta uđu u Pojas Gaze.
Ispostavilo se da je to bio još jedan od promašaja vlade Benjamina Netanjahua i njegovih ekstremnodesničarskih partnera koji planiraju etničko čišćenje Pojasa Gaze kako bi se obnovio biblijski Izrael od reke Jordan do Sredozemlja. Hamas nije uništen, taoci nisu oslobođeni, a najveće žrtve politike izgladnjivanja nisu islamski militanti, već deca, žene i ostareli Palestinci.
Izraelski zvaničnici doskora su ili demantovali glad ili prebacivali odgovornost na UN. Pod pritiskom sveta, izraelske vlasti proglasile su „taktičku pauzu“ od po nekoliko sati u vojnim operacijama kako bi se pomoć raspoređivala u tri centra, ali to nije zaustavilo dramatičnu situaciju.
Mnoge međunarodne organizacije za ljudska prava, ali i izraelski pravni eksperti tvrde da je u Gazi počinjen genocid. Međunarodni krivični sud je za Netanjahuom raspisao međunarodnu poternicu zbog optužbi za ratne zločine i zločine protiv čovečnosti, ali premijer poriče postojanje gladi i tvrdi da takvi izveštaji samo šire propagandu Hamasa.
Genocid, etničko čišćenje, masovno kažnjavanje, sve su to samo pokušaji opisa raznih načina na koje Palestinci u Gazi ginu: bombardovani u svojim kućama ili izbegličkim šatorima, spaljeni u bolničkim krevetima, ubijeni u redovima za hranu. Sada i smrt od gladi.
„Možemo da preko noći ubijemo stotinu Palestinaca u Gazi i niko u svetu se ne bi uzbudio“, izjavio je nedavno jedan član najdesnije koalicione vlade u istoriji Izraela. Pokazuje se, srećom, da nije u pravu. Situacija je otišla predaleko.
Svet je zapanjen. UN su stanje opisale kao „zastrašujuću krizu“. EU je opisuje kao „neizdrživu“.
Čak je i predsednik Donald Tramp, osvedočeni advokat izraelske militantnosti, izrazio zabrinutost zbog „stvarnog izgladnjivanja“ u Gazi.
Francuska je najavila da će u septembru postati prva od pet stalnih članova Saveta bezbednosti, prva iz G7, 12. država EU i 148. članica UN koja će priznati Palestinu u okvirima granica pre rata 1967, što podrazumeva Zapadnu obalu, Gazu i istočni Jerusalim. Britanija najavljuje sličnu odluku.
Da li su zaoštrena retorika i diplomatske mere dovoljne da primoraju Netanjahua da izmeni osvetničku politiku? Svet bi, zarad sopstvene savesti, morao da učini više. Simbolički gestovi i prazna saopštenja nisu dovoljni.
Netanjahu bi morao da bude kažnjen zbog genocida, a Jevreji bi kao „narod preživelih“ morali sebi da odgovore na pitanje kako su tako lako prošli tranziciju od žrtve do dželata.