NAJSTARIJA DONATORKA MUZEJA KNJIGE I PUTOVANJA Olga je dama starog kova, zadivljuje svojim neverovatnim pričama (FOTO)
Najstarija donatorka Muzeja knjige i putovanja i članica Udruženja za kulturu, umetnost i međunarodnu saradnju Adligat Olga Nikolić uskoro će proslaviti 104. rođendan.
Olga je dama starog kova. Zadivljuje visprenošću, ali i mladalačkom agilnošću. Svog bratanca podučava engleski jezik, a u Srbiji, nesumnjivo i u svetu, najstariji je upravnik stambene zgrade. Svojim pričama o prošlosti naprosto pleni.
Rođena je davne 1921. godine u Beogradu. Otac joj je bio oficir Miroslav Granić.
- U to vreme su žene retko studirale. Da bi dobro obavljala porodične dužnosti, moja majka Dragica je otišla na školovanje u Grac, gde je, uz domaćinske veštine, učila nemački jezik, klavir i slikanje. Mada, da li je neophodnije kuvanje ili sviranje klavira u kući, zavisi pre svega od domaćina - seća se Olga svojih roditelja i đačkih dana kad je bila učenica Zemunske gimnazije, da bi posle svršenog Filozofskog fakulteta postala njen profesor.
Gimnazija je tad imala osam razreda, dok su osnovne škole imale četiri. Kad je obrazovni sistem promenjen, prešla je da predaje srpskohrvatski, nemački i francuski jezik u Osnovnoj školi "Svetozar Miletić" u Zemunu.
Dragocenosti
Bila je udata za Vladimira Nikolića, slikara i restauratora dela starih majstora.
- Radio je za najpoznatije galeriste iz Štutgarta, Hamburga, Minhena i Pariza - dočarava Olga jedno srećnije vreme u kom je Beograd bio važan evropski centar. Vladimir je poreklom iz Sente, u čijem muzeju se i sada mogu videti radovi ovog umetnika. U jednu svesku upisivali su svoje utiske o njegovom radu najznačajniji ambasadori koji su u to vreme boravili u našoj zemlji. Tu dragocenost Olga je poklonila Adligatu.
- Proputovala sam skoro sve evropske zemlje, a bila sam i u Africi i u Aziji. Nezaboravne utiske sam ponela iz Rusije, Egipta, Holandije, Tunisa, Singapura, Hongkonga, Kine i Tajlanda - priča Olga dok lista stare albume prepune fotografija egzotičnih mesta i divnih sećanja.
- Moja ćerka Miroslava Aleksić je takođe bila učenica Zemunske gimnazije, kasnije diplomirani ekonomista, slikar i ikonopisac. Celog života je bila pobožna, svoju dušu i ljubav utkala je u likove svetaca. Njena prelepa ikona Svete Petke nalazi se u Crkvi Sveta tri jerarha u Jašiju u Rumuniji, gde počivaju mošti ove velike svetiteljke. Njena ikona Svetog Nikole krasila je dom princa Tomislava, u čijem društvu je često bila u Topoli - priča mi Olga, preplavljena ljubavlju i ponosom.
Na fotografijama koje mi pokazuje često se pojavljuje visoki gospodin, jedar i snažan kao sa američkih reklama za prekookeanske letove.
- To je moj zet Milutin Aleksić, student generacije Mašinskog fakulteta u Beogradu. Radio je u Brazilu, a dugo godina je bio direktor Školstva JAT-a; mnogo vrhunskih pilota steklo je znanje zahvaljujući njemu. Govorio je sedam stranih jezika. Sa engleskog je preveo roman "Samuraj" o poznatom japanskom ratnom pilotu, a pomogao je i osnivanje Muzeja vazduhoplovstva - objašnjava mi Olga, koja je njegove makete aviona, bogatu stručnu biblioteku i mnoge lične predmete poklonila Muzeju knjige i putovanja.
- Moja kćerka i zet su mnogo putovali po svetu. Dom su im bili daleki predeli - Angola, Brazil, Argentina. Ona je volela kamenje i školjke neobičnih oblika i boja, skupljala ih iz raznih mora i okeana - govori Olga dok mi pokazuje nekoliko neobičnih primeraka.
Posebni legati
Nažalost, i ćerka i zet su prerano preminuli. Kao uspomenu na njih dvoje i njihovo putovanje u Svetu zemlju, kada su išli Isusovim putem i stekli gramate hadžija, Olga je u Adligatu formirala „Legat Hadži Miroslave i Hadži Milutina Aleksića“, uz poseban „Legat Vladimira Nikolića“, njenog supruga.
Sada gospođa Olga živi s bratancem Draganom Stamenkovićem, koji je i sam član Adligata. Ovaj diplomirani ekonomista i stručnjak za kompjuterski inženjering radio je kao viši saradnik Ministarstva telekomunikacija i infrastrukture. Član je Društva za informatiku Srbije i Nacionalnog konventa za Evropsku uniju. Tokom rata 1999. godine istakao se kao pomoćnik komandanta diviziona artiljerijsko-raketnog PVO na odbrani Beograda.
Olga ne haje za godine, a i one kao da prolaze tek ovlaš je okrznuvši. Vrcava, sa istančanim smislom za humor, često nasmeje sagovornike.
Prošle godine je jednom advokatu, kada su sačinjavali ugovor, pronašla pravopisne greške. Jednom profesor, uvek profesor! Kako sama kaže: "Meni je sad dobro, a malo se brinem šta ću kad ostarim...", to mi je najdraža njena izjava, jer pokazuje nepokolebljivu volju za životom i nesvakidašnju unutrašnju snagu.
Olga, nesvakidašnja žena, i njen hrabri bratanac Dragan zagrlili su ceo jedan vek i predali ga na čuvanje našem muzeju.
Viktor Lazić