"Želela sam da ubijem što više nevinih ljudi, ne kajem se": Bila je omiljena medicinska sestra dok nisu otkriveni zločini
Krajem 19. veka u Masačusetsu, medicinska sestra Džejn Topan bila je poznata po svom zaraznom smehu i neumornom radu s pacijentima. Kolege su je od milja zvale „Jolly Jane“ – „Vesela Džejn“. Međutim, iza te vedre maske krila se najmračnija istina: žena koja je tiho otrovima ubijala svoje pacijente, ali i najbliže ljude iz okruženja.
Od sirotišta do bolničkih hodnika
Rođena kao Honora Keli 1854. u Bostonu, ostala je bez majke još u detinjstvu. Otac, nesposoban da brine o deci, predao ju je u bostonsko sirotište. Kao devojčica završila je u porodici Topan iz Louela, gde je odrasla kao njihova sluškinja i uzela njihovo prezime. Do 1880-ih započela je obuku za medicinsku sestru, šireći utisak prijatne i brižne žene. Ipak, iza kulisa je eksperimentisala sa morfijumom i atropinom, učeći kako da pacijente dovede na ivicu smrti – i zatim ih „vrati“.
Opasna moć privatne medicinske sestre
Tokom obuke otkriveno je da daje opijate bez naloga lekara i da napušta smene pre kraja, pa je ubrzo prešla na posao privatne medicinske sestre. Tu je imala potpunu slobodu u kućama pacijenata – i gotovo nikakvu kontrolu nad njenim postupcima.
Njene metode bile su hladne i sistematične: trovanje malim dozama, posmatranje mučnog propadanja i uživanje u trenutku smrti. Sama je kasnije priznala da su je neka ubistva dovodila do seksualnog uzbuđenja.
Žrtve u krugu porodice i prijatelja
Niz smrti počeo je još 1890-ih. Njeni stanodavci Izrael i Lavi Danam umrli su iznenada, a Džejn je kasnije priznala da ih je otrovala. Godine 1899. otrovala je i svoju polusestru Elizabet Brigham.
Najveći skandal izbio je 1901. na Kejp Kodu. Tokom brige o porodici Dejvis, u kratkom roku umrli su otac i dve ćerke. Autopsija je otkrila morfijum u telu jedne od njih, što je pokrenulo istragu i ekshumacije.
Hladnokrvna priznanja
Uhapšena u oktobru 1901, Džejn je bez ustezanja govorila o svojim motivima:
„Moja ambicija bila je da ubijem više ljudi – više nemoćnih ljudi – nego bilo ko pre mene.“
Na pitanje o kajanju, odgovorila je da „ne oseća ni trunku žaljenja“.
Suđenje i život u ludnici
Suđenje u Barnsteblu 1902. godine svelo se na pitanje da li je bila luda. Lekari su tvrdili da jeste, tužioci da je potpuno svesno ubijala. Sama Džejn je insistirala da zna razliku između dobra i zla.
Porota ju je ipak proglasila nevinom zbog ludila i poslata je u duševnu bolnicu u Tauntonu. Tamo je provela ostatak života – ne izražavajući nikakvo kajanje. Čak je u jednom trenutku, u paranoičnom strahu, mislila da i nju truju medicinske sestre.
Poslednje godine „Vesele Džejn“
Između zidova bolnice polako je nestajala, sve dok 1938. nije umrla u 81. godini. U istoriji je ostala zapamćena kao medicinska sestra sa osmehom, koja je svoje pacijente dodirivala i tešila – dok ih je istovremeno otrovima vodila u smrt.