VELIKI RAŠA: Livada je bio vesnik nove generacije književnika otvorene ka svetu
Između pogleda i dodira: Čas jesmo - čas nismo, Trenutak smo, samo trenutak, telo: I to je poraz svake strasti: Ne-možemo-stalno-Biti-telo - napisao je veliki Raša Livada (1948-2007), pesnik, majstor sažetosti i stihova intime i filozofije, ozbiljnosti i ironije. Njegova poezija je most ka drugim svetovima, most ka našim sopstvenim dubinama. Svaki njegov stih je snažan, koncentrisan. U njegovoj poeziji nema tačke ni zareza viška, a kamoli reči. Zato, iako nije napisao mnogo, svaki mu stih zlata vredi, a možda će i duže od zlata da traje.
Muzej na Banjici
Zaostavštinu slavnog pesnika poklonile su Muzeju srpske književnosti Udruženja za kulturu, umetnost i međunarodnu saradnju „Adligat“ ćerka Ksenija Livada i njena majka, tadašnja Livadina supruga, književnica i prevodilac Jasmina Tešanović.
Ugovor o legatu potpisan je juna 2021. godine u Torinu i obuhvata književnikovu biblioteku, arhivsku građu, nagrade, lične i umetničke predmete iz pesnikovog stana, pisaću mašinu koju je pesnik koristio. Izbor iz legata je prikazan u muzeju na Banjici u ormanu odmah pored legata drugog slavnog pesnika - akademika Miodraga Pavlovića, a tu je i izložba knjiga s posvetama i originalnih pečata Livadinog prijatelja Davida Albaharija.
Livada je bio vesnik nove generacije književnika otvorene ka svetu i njegov odnos prema književnosti, njegov balans između naše kulture i kultura drugih naroda primer je koji treba slediti. Raša Livada nije slučajno našao svoj dom upravo do Miodraga Pavlovića. Bili su prijatelji i obojica su u poeziji ostavili veliki trag. Veliki broj knjiga s posvetama iz Livadine biblioteke sada je u „Adligatu“, odmah do njegovih rukavica, pasoša i sitnica koje su krasile njegove police s knjigama: pisali su mu Bećković i Pavić, Albahari, Danojlić i Rajko Petrov Nogo...
Odbrana stihova
Prošle godine je u organizaciji Kulturnog centra Vojvodine „Miloš Crnjanski“ održan okrugli sto o Raši Livadi pod nazivom „A Livada kaže“ sa izlaganjima Nenada Šaponje, Save Damjanova, Snežane Nikolić i moje malenkosti. Ovom prilikom potpisan je Apel za očuvanje reči i dela zemunskog pesnika.
Naime, pre nekoliko godina je na keju u Zemunu na Trgu Raše Livade postavljena spomen-ploča na kojoj je ispisano „Zemun je svet“ kao njegov stih, ali veliki pesnik to nikada nije napisao. Naslednici zahtevaju da se lažni stih zameni autentičnim: „Lišće opada horizonti se šire“, koji slikovito prikazuje pesnika, njegov odnos prema svetu i životu. Pesnici jesu neumrli, ali ko bi pomislio da će se posle smrti veliki Livada s porodicom lomatati po sudovima, nemoćan da odbrani sopstvene stihove od najezde birokrata, nepažljivaca i zlonamernika.
Jedna posveta koju je na knjizi o Daliju napisao njegov prijatelj davne 1974. godine prigodna je za kraj ovog teksta: „Ja nimalo ne verujem u beskrajni napredak društva; ja verujem u pobedu čoveka nad samim sobom. I stoga: želim Ti da u trijumfu dočekaš kraj konačnoga.“
BOGATA BIOGRAFIJA
Pesnik i prevodilac, dobitnik nagrada
Raša Livada je rođen u Subotici 1948. godine. Autor je tri izuzetne knjige poezije „Poprskan znojem kazaljki“, „Atlantida“ i „Karantin“, a zapažene su i njegove poeme „Ranjeni ditiramb“, „Horoskop“ i „Rađanje soneta“. Osnivač je nekoliko časopisa (Ruski almanah, Istočnik itd.). Bio je predsednik beogradske sekcije Udruženja književnika Srbije, takođe je i jedan od osnivača Srpskog književnog društva. Autor je antologija „Svetska poezija danas“ i „Moderno svetsko pesništvo“, a preveo je na srpski poeziju Roberta Grejvsa, Huana Ramona Himeneza, Jehude Amihaja i T. S. Eliota. Za književni i prevodilački rad Raša Livada je dobio Brankovu nagradu, nagradu „Milan Rakić“, kao i Zlatni beočug za trajni doprinos kulturi Beograda.
Viktor Lazić