ANA OTETA ISPRED ŠKOLE, PA NAĐENA MRTVA U PLITKOM GROBU: Ubili je pa silovali leš, a kad je otkriveno ko je umešan u monstruozni zločin sve je odmah zataškano
Ana Lidia Braga bila je najmlađe dete u porodici, sedmogodišnja devojčica među troje dece jedne tradicionalne porodice srednje klase. Plavokosa, plavih očiju, živela je u Severnom krilu, u najmlađoj prestonici zemlje, i upravo je ona postala tragična junakinja jednog od najmisterioznijih i do danas nekažnjenih slučajeva u Brazilu.
U utorak, 11. septembra 1973. godine, oko dva sata posle podne, porodica je dovela Anu Lidiju do vrata škole Colégio Madre Carmen Salles. Međutim, ona nikada nije kročila u učionicu. Njeno odsustvo otkriveno je tek kasno popodne, kada je kućna pomoćnica došla da je pokupi iz škole i shvatila da devojčice nema.
Ubrzo se pojavio svedok — baštovan ispred škole, koji je izjavio da je video Anu Lídiju kako razgovara sa jednim mladićem i kako zajedno sa njim napušta školu kroz sporedna vrata. Tokom svedočenja pred policijom, baštovan je čak naveo da je taj mladić podsećao na Aninog rođenog brata, Alvara Enrikea, koji je u to vreme imao osamnaest godina.
Drugi svedok tvrdio je da je devojčicu video sa mladićem potpuno drugačijeg izgleda. Uz to, jedan dečak je ispričao da je zapazio trenutak kada je Ana Lídia ušla u automobil u pratnji nepoznatog muškarca. Iste večeri, u osam sati, policijski načelnik Hoze Ribamar Morais primio je telefonski poziv od navodnog otmičara. Nepoznata osoba tražila je dva miliona kruzeira u zamenu za život devojčice. Prema izveštajima, čak je i sama Ana Lidia bila na vezi tokom tog razgovora.
Sledećeg dana, u supermarketu SAB, u blizini kondominijuma u kome je porodica živela, pronađeno je rukom pisano pismo upućeno ocu devojčice. U njemu je stajalo da 500.000 kruzeira mora biti ostavljeno na mostu Brageto do petka. Međutim, vrlo brzo stigao je šokantan obrt. U blizini Univerziteta u Braziliji (UnB) pronađene su stvari koje su pripadale Ani Lidiji, bačene na ivici šipražja. Civilna policija odmah je započela detaljnu pretragu terena. Ubrzo nakon toga, u plitkom grobu otkriveno je golo telo devojčice, sa vidljivim povredama.
Mesto zločina nosilo je jezive tragove: otisci guma motocikla, dva kondoma i komadići toalet papira. Obdukcija je pokazala da je smrt nastupila usled gušenja, izazvanog pritiskom na grudni koš ili zapušenjem disajnih puteva. Lekari su takođe utvrdili da je nad telom devojčice izvršen seksualni čin nakon smrti. Dana 13. septembra 1973. godine, Ana Lidia Braga je sahranjena na groblju Kampo da Esperansa. Njeno grobno mesto do danas posećuju brojni ljudi, svakodnevno.
Policija je kao glavne osumnjičene označila njenog brata Alvara i porodičnog prijatelja Raimunda Laserdu Dukea. Sumnjalo se da su planirali otmicu kako bi izvukli novac i vratili dugove povezane sa trgovinom drogom. Kada je saznao da ga smatraju osumnjičenim, Duke je odmah pribavio lažna dokumenta i pet meseci bio u bekstvu. Na kraju je uhapšen zahvaljujući anonimnoj dojavi u mestu Conseisao do Araguaja (država Goias). Uprkos hapšenju, tvrdoglavo je poricao bilo kakvu umešanost u nestanak i smrt Ane Lídije.
U javnosti su se, međutim, počela pominjati i druga imena — Alfredo Buzaid Junior, poznat kao „Buzaidinjo“, sin tadašnjeg ministra pravde, i Eduardo Euriko Rezende, zvani „Rezendinjo“, sin senatora. Pričalo se da su oni zapravo oteli devojčicu, pošto su imali kontrolu nad trgovinom drogom u Braziliji.
Slučaj je ubrzo postao predmet zataškavanja. Federalna policija je izdala naređenje: "Po višem nalogu, strogo je zabranjeno da se u pisanim, govorom prenesenim i televizijskim medijima objavljuju komentari, transkripti, reference i drugi materijali o slučajevima Ana Lídia i Rosana.“
Ozbiljna istraga faktički je sabotirana. Nikada nije potvrđeno da je Alvaro zaista bio u automobilu sa porodicom u vreme kada je navodno viđen. Pismo nije bilo predmet grafološke ili daktiloskopske analize. Tragovi guma nisu upoređeni sa Alvarovim motociklom. Genetski materijal pronađen na mestu zločina nikada nije upoređen sa osumnjičenima.
Nekoliko meseci kasnije, pojavila se nova svedokinja, korisnica droge, koja je tvrdila da joj je Alvaro u poverenju rekao kako je platio visoku cenu ulaskom u taj svet — životom svoje rođene sestre. Ista devojka je kasnije povukla svoju izjavu, rekavši da je sve izmislila. Ipak, u jednom intervjuu tvrdila je da je bila prinuđena da porekne priču pod pritiskom moćnih političara.
Javno tužilaštvo je uputilo zahtev za pokretanje istrage o trgovini drogom u Braziliji, ali Ministarstvo pravde to nikada nije odobrilo. Na kraju, protiv Dukea i Alvara određena je mera pritvora, ali su obojica oslobođeni zbog nedostatka dokaza.
Nažalost, 11. septembra 1993. godine, tačno dvadeset godina nakon zločina, slučaj je zastareo bez ikakvog zvanično imenovanog krivca. Danas je živ jedino brat male Ane Lidije, Alvaro Enrike Braga.