FAMOZNO: POSTDIPLOMATIJA
Montgomeri je ponovo u modi, ali ne mantil, nego ex US ambasador, koji je u velikoj postiplomatskoj ofanzivi po ex Yu karavilajetima, u kojima daje intervjue i kapom i šakom. Najrecentniji je dao nedeljnik „Nedeljnik“, o kome će moja neznatnost kasnije malo više reči.
Napred pomenuta postdiplomatska ofaziva „nije bez neke“, što reko naš narod. To znači da je Montgomeri nešto naumio - ili mu je neko drugi nešto naumio - a šta je tačno naumio, to bih vam možda i mogao reći, ali bi u tom slučaju Montgomeri morao da vas ubije jer ste previše znali. Čovek je bio „zelena beretka“. Jeben igrač. Nema šale.
Ali ostavimo se ćeranja komendije. Serija Montgomerijevih intervjua u ex Yu štampi mogla bi biti shvaćena i kao promotivna kampanja za knjigu „Nediplomatski život“, koja će skorih dana izaći iz štampe u izdanju „Klija“. Ne treba uopšte sumnjati da će rečena knjiga biti must read u beogradskim čaršijama i mahalama, vazda željnim golicavijih intriga, ali previše je to buke oko malo čega.
Montgomerijev intervju u „Nedeljniku“ - kao i onaj pre njega, koji sam takođe prokomentarisao - uglavnom se vrti oko petooktobarskih i postpetooktobarskih tema, o kojima bi ex US bašelčija imao mnogo toga reći, ali o kojima, naravno, nikad ništa neće reći, jer se u ozbiljnim diplomatijama o delikatnim stvarima naprosto ne govori ili se progovori s povelike istorijske distance.
Ali će Montgomeri zato u intervjuima - a pretpostavljam i u „Nediplomatskom životu“ - reći sijaset stvari zbog kojih bi beogradski vrapci mogli da ga tuže zbog plagijata i da tužbu potkrepe „neobrovim dokazima“ da isto to što Montgomeri piše (i govori) oni već dve i po decenije govore ispod beogradskih streha.
Kako god, u obilju Montgomerijevih opštih mesta ipak se ovde-onde pojavilo i neko neopšte mesto, poneka neopšta revizijica naše nedavne, ionako neprestano revidirane istorijice, kao npr. na sredini dugačkog odgovora na dugačko pitanje (iz koga karakterologije citiram samo poslednju rečenicu): „Koji su, prema vašim saznanjima, bili razlozi da se na njega (Đinđića) izvrši atentat“.
„Apostrifirajući“ ulogu „crvenih beretki“ u stvarima Đinđićevog streljanja, Montgomeri kaže, citiram: „Vojislav Koštunica se kao vrhovni komadant (serem mu se na vrhovnu komandaturu, prim. S. B.) pojavio na televiziji i rekao da to nema veze s njim.“
I eto ti revizijice. Napred pomenuti vrhovni komandant je na televizoru rekao nešto sasvim drugo, citiraću po sećanju (maličice ću i dosoliti) - „jedinica štrajkuje u radnim uniformama, naoružana ‘heklerima’ i i ‘kohovima’, kao što lekari štrajkuju u belim mantilima i sa stetoskopima“ - meni pak (i vrapcima) obično dobro obavešteni izvori tvrde da je posredno, preko pridvorskih hamala, čibučija i botandžiabaša, pobuna „crvenih beretki“ imala i te kakve veze s vrhovnim komandantom.
Ima tu još revizija i revizijica, ali nema dovoljno karaktera, sledstveno se o još nekolikim revizijama obavijenim u opšta mesta možete obavestiti u sutrašnjem broju.