NAJVEĆI MASAKR U ISTORIJI SPORTA! Teroristi ubili 11 sportista posle kardinalne greške policije
Za sport se često kaže da je više od igra. Nažalost, često taj kontekst bude negativan.
Napad počeo u 4:10
Dana, 5. septembra 1972. godine, pripadnici palestinske terorističke organizacije "Crni septembar" ubili su tokom Olimpijskih igara u Minhenu 11 izraelskih sportista i sportskih radnika.
Prema izveštajima medijskih izvora, napad je počeo u 4:30 sati, 5. septembra 1972. godine. Pet članova terorističke grupacije „Crni septembar“ je u 4:10 preskočilo dva metra visoku ogradu koja je bila postavljena oko Olimpijskog sela. Bili su obučeni u sportske trenerke i nosili sportske torbe u kojima je bio arsenal oružja. Pomogli su im američki sportisti koji su se u isto vreme vraćali u selo, misleći da pomažu sportskim kolegama.
Nakon ulaska u selo, našli su se sa još trojicom i krenuli ka zgradi gde je bio smešten izraelski tim. Teroristi su onda uz pomoć ukradenih ključeva ušli u apartmane koje su koristili Izraelci.
Nakon ulaska u apartman, teroristi su počeli da prebacuju sve sportiste iz jednog apartmana u drugi. Tom prilikom je Moše Vajnberg (Moshe Weinberg), rvački trener, pokušao da napadne teroriste kuhinjskim nožem ali je ubijen.
Teroristi uzeli 9 taoca
Buku na vratima je čuo Josef Gutfrojnd, izraelski rvački sudija. Kada je krenuo da ispita šta se dešava, video je da se vrata prvog apartmana otvaraju. Pokušao je da spreči upad terorista u apartman tako što je svojim telom blokirao ulaz. Ostale članove izraelskog tima je probudio tako što je vikao da pobegnu iz apartmana. Tokom nastalog haosa, dva člana izraelskog tima su uspeli da pobegnu a još petorica sportista, dva doktora pri timu kao i šef izraelske delegacije Šmuel Lalkin su uspeli da se sakriju.
Nakon ulaska u apartman, teroristi su počeli da prebacuju sve sportiste iz jednog apartmana u drugi. Tom prilikom je Moše Vajnberg, rvački trener, pokušao da napadne teroriste kuhinjskim nožem ali je upucan i ubijen. U isto vreme je i dizač tegova, Josef Romano napao i povredio jednog od Palestinaca pre nego što je ubijen rafalima ispaljenih iz automatskog oružja. Teroristi su ostali sa 9 taoca: Josef Gutfrojnd, David Berger, Mark Slavin, Jakov Springer, Zev Fridman, Amicur Šapira, Eliezer Halfin, Keat Šor i Andre Špicer.
Teroristi su tražili oslobađanje 234 zatvorenika iz zatvora u Izraelu, kao i puštanje na slobodu Andreasa Badera i Ulrike Majnhof, vođa nemačke levičarske terorističke organizacije Frakcija crvene armije (RAF), koja je po njima prozvana i Bader-Majnhof grupa. Nemačka policija, koja je prethodno odbila ponuđenu pomoć Izraela u obračunu s teroristima, teroriste i taoce otpremila je u Firstenfeldbruk, u obližnju vojnu bazu NATO-a i vojni aerodrom.
Loša akcija policije
Teroristi su, naime, tražili bezbedan transport u Egipat, što im je obećano. U toku policijske akcije na aerodromu, loše isplanirane i nesrećno izvedene, ubijeno je svih devet talaca, između ostalih, jedan policajac i četvorica terorista.
Trojicu uhapšenih terorista su kasnije predati Libiji. Jedan od njih, Džamal Al-Gašej, krajem devedesetih je učestvovao u dokumentarnom filmu "Jedan dan u septembru" - čija je tema bio minhenski napad. Terorističku akciju vodio je šef "Crnog septembra", poznati palestinski terorista Abu Daud. Mediji, izraelski i nemački, kasnije su spekulisali da su bitnu ulogu, kao inspiratori, imali izvesni nemački neonacisti.
Nemačka policija uhapsila je, u sklopu istrage, izvesnog Vilija Pola, novembra 1972, kada je u njegovoj kući pronašla veliku količinu ilegalnog oružja, ali nije našla jasnu vezu sa organizacijom "Crni septembar". Pol se nakon odslužene kazne preselio na Bliski istok, gde je pod pseudonimom Vili Vos nastavio karijeru pisca kriminalističkih romana, od kojih su neki i nagrađeni - da bi se kasnije vratio u Nemačku.
Veza terorista i neonacista
List "Špigl" je, pozivajući se na podatke Savezne službe za zaštitu Ustava, pisao je da je dva meseca pre napada, policija iz Dortmunda dostavila tajnoj službi podatak da se jedan čovek "arapskog izgleda" tajno sastao sa nemačkim neonacistom Polom. Baratali su imenom Sad Vali, što je bilo tajno ime palestinskog teroriste Abu Dauda.
Nemačka policija pogrešila je procenjujući i da je Izraelce kidnapovalo najviše pet terorista, iako ih je bilo osmoro. Policiji su tadašnje izraelske vlasti poručile da pregovori sa teroristima ne dolaze u obzir, ali su im ponudile pomoć specijalaca MOSAD-a (Institut za špijunažu i specijalne operacije Izraela) kako bi učestvovali u akciji spasavanja olimpijaca.
Nemački kancelar Vili Brant i ministar inostranih poslova Hans-Ditrih Genšer odbili su ponudu.
Ispostavilo se da je procena bila pogrešna, jer su nemačke bezbednosne snage bile bez iskustva u takvim situacijama.
Izraelska delegacija je posle masakra napustila Olimpijske igre, pridružio im se i legendarni američki plivač Mark Špic, koji je i sam jevrejskog porekla, a Igre su napustile i reprezentacije Egipta, Filipina, Alžira i nekoliko holandskih, norveških i drugih olimpijaca.
Drama koja je trajala dva dana ostala je zapamćena kao "Minhenski masakr".