"NATO JE IMAO ORUŽJE, A MI VERU U BOGA!" Mirković o posebnim jedinicima policije: Pripadnici su se krstili u Dečanima kako bi se spasili, bili smo goloruki!
U trenutcima dubokih podela, preispitivanja pripadnosti, gaženja zastave, redizajniranja istorije, i istorijskog maksimuma ugrožnosti srpskog življa na Kosmetu.
Oni koji su stajali na prvoj liniji rata, branili narod i državu tamo gde niko drugi nije smeo. Posebne jedinice policije, heroji bez imena u mnogim knjigama, koji su od 1991. do 1999. godine branili Srbe na prostorima Bosne, Republike Srpske Krajine i Kosova. Njihova borba nije bila samo vojna, oni su štitili živote civila koji su se našli na udaru zločina.
Na Kosovu su bili prvi koji su reagovali kada su se terorističke akcije UČK okretale protiv nevinih, kada su svetinje poput Pećke Patrijaršije bile cilj napada u pokušajima uništenja.
Njihova hrabrost i odanost čuvali su ne samo teritoriju, već i srpski identitet. Emisija "Neispričano" otvorila je priču o ljudima čija hrabrost često ostaje nevidljiva, ali dela odjekuju kroz istoriju.
Milan Mirković iz Udruženja Veterana Posebnih jedinica policije bio je gost Kurir televizije. Ceo život je posvetio službi u ovim jedinicama. Danas je član Udruženja veterana.
Jedinice 1993. dobijaju naređenje
Tenzije na Kosovu su uzele zamah već 1994. godine, dok još uvek nije bio završen rat na teritoriji Bosne i Hercegovine. Mirković je govorio o tome šta se dešavalo u periodu 1994. i 1995. godine, nakon završetka civilnog rata, pa sve do same 1998. i do početka otvorenih sukoba sa albanskim teroristima
- Već od 1993. godine dobija se naređenje da sve jedinice koje idu na prostor Kosova i Metohije nose u svojim borbenim kompletima municiju. Da okvir ima metke i da nema osigurače i da bude metak u cevi. Veliki problem bio je u graničnom sektoru, gde je išao šverc naoružanja. Oni su se već tada pripremali, ali je njihova priprema počela još 1991. godine, ali nisu imali zeleno svetlo od Amerike. Kada su Hrvatska i Slovenija pokrenule akcije na Kosovu i Metohiji, dole je bila velika koncentracije rezervnog sastava vojske i policije. Ali od svoji centara moći nisu dobili zeleno svetlo. 1997. godine ovde u Beogradu su bili protesti, a na Kosovu i Metohiji - nestabilno stanje. Svakog marta je bila ili neka pobuna ili organizovanje nekog mitinga - kaže Mirković i dodaje:
- Tako da je policija bila bukvalno rastrzana na dve strane. Tako da se išlo na ispomoć u Beograd. Vrhunac je 1998. godine. Tad imate otvorene sukobe, jer je bila posmatračka misiju OEBS-a, koja je došla na Kosovo i Metohiju da vrši nadzor, jer se smatralo da naši organi vrše nepotrebnu represiju nad tim jadnim stanovništvom dole. Propaganda njihova je bila izuzetno jaka. Kasnije će se pokazati da su pripremali za bombardovanje. OVK je do tad bila na listi terorističkih organizacija u Americi i odjednom dobija punu podršku Sjedinjenih Država i oni postaju legitimna odbrambena sila koja se bori za svoj narod. I tu kreću razne akcije. I tu 1998. godinu posebne jedinice policije su iznele na svojim plećima. Cele godine, policija je vodila antiterorističku borbu protiv šiptarskih terorističkih snaga.
Tada se izvela scena koju je gledao ceo svet - policijska operacija protiv teroriste Adema Jašarija u selu Donje Prekaze. Kamera tadašnjeg RTS-a snimila je akciju u kojoj srpska policija likvidira 56 članova porodice. Policija je imala obavezu da snima sve svoje akcije, upravo zbog tih posmatrača. Zahvaljujući tim snimcima i tim kamerama Srbi nisu optuženi za ratni zločin.
Adem Jašari proglašen narodnim herojem na Kosovu, a ubijao je iz zasede
Krajem ’97. i tokom cele ’98. godine, masovno stradaju srpski policajci u zasedama. Nisu samo ubijasni. Ljude su masakrirali, mučili, zarobljavali. Na taj način se vršila represija i tada počinje migracija kako srpskog, tako i albanskog stanovništva.
- U to vreme je bilo dosta lojalnih Albanaca Republici Srbiji, koji su pružali informacije. I oni su stradali. Pružali su informacije policiji, pa su to kasnije plaćali glavom. Jer jednostavno, teror koji su doživljavali od svojih sunarodnika apsolutno im nije prijao. To je bilo reketiranje, pretnje, ubistva svih onih koji su smatrani nepodobnima. Oni su radili ono što su najbolje znali. Adem Jašari je proglašen narodnim herojem na Kosovu. A on je sada dole, u Prekazama, dobio čitav kompleksmemorijalni centar. Memorijalni centar! To je uzdignuto na pijedestal, kao da su stvarno bili borci za slobodu. A u stvari, šta su radili? Oni su ubijali policajce iz zaseda.
Vrhunac ugroženosti srpske policije, većeg broja policajaca, bila je operacija u Orahovcu:
- Oni su smatrali da su oslobodili Orahovac. Bilo je nekoliko ubijenih policajaca i civila, nekoliko kidnapovanih. Imate manastir Zočište, u kojem je 178 ljudi, civila i monaha na čelu sa igumanom Jovanom, bilo držano nekoliko dana. Izvođeni su više puta na streljanje. Imao sam prilike da razgovaram mnogo puta sa pokojnim ocem Jovanom, koji je tada bio nastojatelj manastira, gde su se iživljavali nad civilima.
Masovna krštenja naših ljudi
Jedan od zadataka specijalne policije bila je i zaštita manastira Dečane:
- U šumi u blizini manastira su bile kasarne i tu je bila vojska. Druženje sa monasima je doprinelo da se ta duhovnost uzdigne na viši nivo. Arhiepiskog Raško Prizrenski vam može potvrditi, preko stotinak krštenja je bilo u toku dana. Pripadnici vojske i policije su se krštavali, naravno oni koji to nisu bili. Kumovi su bili oni koji su već kršteni. U tom trenutku je značilo mnogo. Zato što vas jedino vera drži na površini. Postoje stvari koje vam se dese i koje ne možete da objasnite.Logično. Osim samo Božja promisla. Božja intervencija, da. Spasio me je Bog. Ništa drugo - ispričao je Mirković i dodao:
- Aktivno se radilo na misionarenju. I desio se slučaj jednog oficira koji se krstio na Veliki četvrtak, a poginuo na Veliku subotu. Znači, on je otišao kao hrišćanin pravoslavne veroispovesti. Jednostavno, to je nešto što je učvrstilo i moral, jer vojska bez morala. Možete da imate najsavremenije oružije, ako nemate moral motiv da branite nešto, džabe vam sve. A mi smo u ovom slučaju, u odnosu na NATO pakt, išli bukvalno goloruki. Ali smo imali, jednostavno, volju, jer je to bilo naše, Kosovo i Metohija, sa svim tim našim svetinjama.
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i Zakonom o javnom informisanju i medijima.
Kurir.rs