FAMOZNO: Više od igre, manje od nezavisnosti
Kakve veze ima „više do igre“ sa „više od autonomije“, to ćemo razmotriti kasnije, sada ćemo se vratiti u prošlost. Citirani slogan je ispaljen u nameri da već uveliko otcepljenu „lažnu državu“ namami natrag u okrilje majčice Srbije, mada moja neznatnost - poznavajući ljude - osnovano sumnja da je glavna sloganova svrha bila zasenjivanje opštenarodne prostote.
Kakve prostote? Evo kakve, što reko Blic. Zapitajmo se da li su Ispaljivači idiotskog slogana - imena i prezimena autora poznata redakciji - makar u snu, makar pod dejstvom gljiva ludara, pomišljali da će otcepljeni Albanci prihvatiti velikodušnu - umal, grešna mi duša, ne napisah velikosrpsku - ponudu i leći na rudu manju od nezavisnosti.
Uopšte nisu, daleko do toga. Nisu oni budale, oni su jajare. Taj su slogan ispalili savršeno svesni da od tog posla neće biti ništa, sledeći kategorički imperativ srpskih politika (svih vremena i boja) da sa čaršijskih visina - i ko na smrdljiv sir - gledaju na probleme dok ih je moguće rešiti, da bi kad problem eskalira u nerešivost, na podobije pariskih studenata - i njihovog praoca Dobrosava, koji tvrdi da mi možemo i ono što ne možemo - krenuli u nemoguće misije.
Moja neznatnost je tek pod starost posložila kosovske kockice i došla do sledećeg zaključka: Kosovo - i ono mitsko i ono teritorijalno - za kosovske zavetnike (svih vremena i boja) nema nikakav značaj dok je (onoliko koliko je to Kosovu bilo moguće) integrisano u državni sistem Srbije, a da dobija na važnosti u situacijama kad ga treba: pod 1 oslobađati ili pod 2 vraćati.
A zašto to ispaljivači kosovskih parola (pretpostavljam podsvesno) čine? Eh zašto. Zato što u periodima oslobađanja/vraćanja Kosova, koji umeju da se otegnu na stoleća - a počivši Irinej je obećao da će potrajati još 500 godina - svi ostali politički poslovi i dani padaju u zasenak, a sva se neprijatna pitanja - poput, recimo pitanja upućenog Veljinom čibukčiji: „zašto si krao“ - ućutkuju kratkim i jasnim odgovorom: „Odgovoriću ti kad Kosovo ponovo bude naše.“
Sada dolazimo do „više od igre“. Pisac hoće da kaže da kosovsko zavetništvo i oslobodilaštvo nisu politika, nego igra, poput recimo „Igre prestola“, koja se nikad ne može sasvim dobiti, ali koja se isto tako nikad ne može sasvim ni izgubiti, je je glavni zgoditak - Kosovo - zauvek sačuvano u pravilima igre koje se u javnosti zove preambularni ustav Republike Srbije, koji je izglasan varanjem na kartama.
Tema naše sutrašnje kolumne je sledeća: uticaj izgubljene kosovske igre na srpske sportske igre i prateće štete i koristi za srpsku istoriju i život.