Svetislav Basara

FAMOZNO: GUZNI OBRAZ

Foto: Kurir
Možda će vam zvučati čudno, ali guzica ima obraz - ne obraz u smislu na koji misli lekar kad vam prilikom pregleda kaže: „Razmaknite obraze“ (tj. guzove) - nego obraz u smislu kako ga shvata naša epska tradicija.

Jedino je nevolja što je taj obraz veštački, što služi isključivo za spoljašnju upotrebu i što ponekad ume da spadne nasred ulice, a onda ispadne belaj. To se najlakše da prikazati na najprizemnijem primeru (zlo)upotrebe guzice - na trpanju u bulju. Kao što sam stotinama puta pisao: prigodom mnoštva gej parada - u nekima od kojih je bivalo i žrtava u ljudstvu i materijalu - među onima koji ustaju u odbranu opštenarodnog obraza i svetosavlja i jurišaju na pedere uvek je bilo (i biće uvek) najmanje 85 odsto što latentnih, što aktivnih pedera, a ostatak od 15 odsto otpada na siledžije, koji koriste svaku priliku da izlemaju nekoga i pritom ispadnu branitelji porodičnih vrednosti, jednog veoma zagonetnog pojma, među čijim poklonicima - kad ih vidim na televizoru - prepoznam mnoge drugoženike i trećeženike, brakolomce, pritajene pedere i porodične nasilnike.

Stara priča. Lopov je prvi koji će povikati: drž’te lopova. Takvo stanje duha, dominantno u našoj otadžbini, stručno se zove „nesrećna svest“, a to bi vam bila svest dibidus svesna da ne postupa dobro i da radi neke mračne stvari, ali koja, umesto da nesreću ublaži tako što će početi da postupa dobro i prestati da radi mračne stvari, prikriva svoju nesreću i u javnosti se pojavljuje kao ljuti protivnik mračnih stvari koje ispod žita svakodnevno praktikuje.

Ako bi bilo samo do nesrećne svesti, u Srbiji praktično ne bi bilo nikog ko ne bi bio peder ili lezbejka - od kojih bi svi bili ljuti protivnici homoseksualnosti - ali u toj stvari selekciju prave biologija i statistika, koje kažu da unutar svake populacije mora biti određeni procenat pedera, zaboravio sam koliki - i da je tome tako od vijeka do vijeka i za vijek vijekova...

Evo lepog (i poučnog) primera nesrećne svesti, koja je svojevremeno unesrećila svet, a koja se ponovo pomalja na horizontu. U nacističkoj Nemačkoj, u takozvanom Trećem rajhu, homoseksualnost je bila greh smrtan maltene kao u Srbiji - mada smrtnije kažnjavan - ali komedijant slučaj je uredio tako da Firera na vlast uspentra - ko - odred SA, u čijem su borbenom sastavu bili isključivo pederi i čiji je komandant Ernst Rem bio „autovan“ i peder.

Hitler je u jednom momentu pobio pripadnike SA i komandanta Rema, ali ne zato što su bili pederi - to mu nije smetalo - nego zato što su pripremali „obojenu revoluciju“. I to je stara priča.

Posle Drugog svetskog rata dupedavstvo je dekriminalizovano svuda u Evropi - na kraju je dekriminalizovano čak i u Srbiji - i prepušteno slobodnim odlikama i privatnosti. Bilo bi dobro veoma kad bi tako bilo i u Srbiji, problem je u tome što u Srbiji ne postoji linija razgraničenja između javnosti i privatnosti, što sve skupa stvara zbrku i veoma je pogodno da lud jebe zbunjenog i da mu zavrće uši. Ovim završavaju dani guzice.