FAMOZNO: FENOMENOLOGIJA ĆACILENDA
Sunce me ogreja, krv ti jebem. Odmah mi bi jasno da se tu radi o nekom must reedu, ali se ubrzo pokaza da je to must see. Rotopalanka beše prenela Smajlovićkinu jutarnju govoranciju za televizor Prva.
Evo čime je Bojana Maljević zaslužila publicitet i Smajlovićkinu pažnju. Posle pucnjave i paljevine u Ćacilendu Maljevićeva je nekog ćacija nazvala „dimljeni ćaci“, što jeste malo netaktično i na silu boga duhovito, ali je u poređenju sa idiotskim sadržajima kakvi se mogu naći na Iksu - kakvi su Iksovo pravilo - pravi melem za dušu.
Za Smajlovićku, koja odvajkada plamti nedremanom ljubavlju za obespravljene, progonjene i namučene, taj tvit je bio so u oči, sledstveno je (između ostalog) blago izjavila sledeće: „Situacija je jako loša u zemlji tako da moramo da se plašimo ovakvih stvari, sve nas (jebo ja vas, S. N.) ovo čini vrlo nervoznim.
I to bi bilo to na temu Smajlovićke, koja nije naša današnja tema, naša današnja tema je Fenomenologija Ćacilenda, koji će se, ako se ovako nastavi, izboriti za status 18. beogradske opštine. (Moj predlog za gradonačelnika: Šapić.)
Može biti da nisam dorastao tajanstvima Visoke Strategije, ali evo već nekoliko meseci ne uspevam da dokučim ni strateški ni taktički smisao Ćacilenda. Prigradsko čadorsko naselje u centru Beograda - tik pod nosom cincarsko-kalburskih čaršilija - nije ni defanzivna ni ofanzivna struktura. Ne može se platnenim čadorima i čadorskim žiteljima ništa odbraniti (osim možda nacionalnog identiteta), niti se išta može napasti.
Kao što mi je nejasan strateški smisao Ćacilenda i danonoćnog dežuranja ćacilendera, tako mi je nejasna i ibret-fascinacija antiprotivnog tabora čadorskim naseljem ispred Kozačke Narodne Skupštine.
Budući da moja neznatnost sa indignacijom odbija makar primisao da bude deo Smajlovićkinih „nas“ (jebo ja vas), izdvojiću, kako se to kaže, mišljenje i reći sledeće: Mene Ćacilend - ćacilendske paljevine i pucnjave - ne čine „nervoznim“, nego depresivnim, a stvaraju mi i stanovite praktične probleme u saobraćaju.
To zagušenje u saobraćaju - koje Beograd i Srbiju čine gotovo neprohodnim - vidljiva je, opipljiva (i sve vidljivija i opipljivija) posledica vekovnog zagušenja u međuljudskom saobraćaju, loših procena realnosti, loših odluka zasnovanih na lošim procenama realnosti, loših postupaka proisteklih iz pogrešnih odluka i vekovnog odgurkivanja posledica loših postupaka pod tepih, pardon - pod guber.
Saobraćaj, Ćacilend i Antićacilend Srbima svima i svuda „šalju jaku poruku“: ovako više ne ide, a neće ići ni onako ako se ćurak ne okrene naopako, pardon: ako se ne obuče kako treba, naopako se oblači već dva i kusur veka. Opet je došlo do zagušenja, tj. prekardašivanja. Nastavak u sutrašnjem broju.