Sveti Luka uzeo ruku Jovana Krstitelja, pa ga obesili o drvo zbog vere: Njegove mošti od Turaka spasio naš vladar, godinama su počivale u Srbiji
Srpska pravoslavna crkva 31. oktobra obeležava apostola i jevanđelistu Svetog Luku. Mnogim vernicima je to i krsna slava, poznata u narodu kao Lučindan.
Veruje se da je Sveti Luka bio Grk, rodom iz Antiohije Sirijske, rođen između 1. i 16. godine nove ere. Roditelji su mu bili obrazovani, pa se Luka od mladosti interesovao za klasične nauke, posebno grčku filozofiju i antičku medicinu, koje je proučavao. Znao je grčki i egipatski jezik, a prema predanju, bio je i talentovani slikar i bavio se živopisom, pa se veruje da je prvi naslikao ikone Isusa Hrista, Bogorodice i apostola Petra i Pavla. Te ikone su bile uzor svim kasnijim ikonama, zbog čega se Sveti Luka smatra osnivačem hrišćanskog ikonopisa.
U vreme kada je Isus Hrist širio propovedao veru u Boga, Luka je iz Antiohije došao u Jerusalim. Poverovao je u Boga i sam krenuo da širi veru, pa je bio uvršćen u Sedamdeset apostola i poslat da propoveda Hristovo učenje. O tome je sam Luka govorio u svom Evanđelju: Izabra Gospod i drugih Sedamdesetoricu, i posla ih po dva i dva pred licem svojim u svaki grad i mesto kuda šćaše sam doći. I Sveti Luka, naoružan od Gospoda silom i vlašću da propoveda Evanđelje i čini čudesa, hođaše “pred licem” Gospoda Isusa Hrista, svetom propoveđu pripremajući put Gospodu i ubeđujući ljude da je na svet došao očekivani Mesija."
U poslednjim danima Isusa Hrista i tokom njegovog razapinjanja na krst, Luka se nalazio u Jerusalimu, tugujući i plačući za Gospodom. Međutim, njegova žalost je ubrzo pretvorena u radost kada mu se vaskrsli Isus u samom danu vaskrsenja javio, o čemu je Luka govorio u svom Evanđelju.
Po silasku Svetoga Duha na apostole, Sveti Luka je ostao neko vreme sa ostalim apostolima u Jerusalimu, pa je krenuo u Antiohiju, gde je već bilo dosta hrišćana. Na tom putu se zadržao u Sevastiji, propovedajući Evanđelje spasenja. U Sevastiji su počivale mošti Svetoga Jovana Krstitelja. Polazeći iz Sevastije, Sveti Luka je hteo da te svete mošti uzme i prenese u Antiohiju, ali tamošnji hrišćani to nisu dozvolili, pa su mu dopustili da uzme njegovu desnu ruku kojom je krstio Isusa. Sa tako skupocenim blagom Sveti Luka se vratio u svoj zavičaj.
Sveti Luka je pratio i apostola Pavla na njegovom drugom i trećem misionarskom putovanju, od Filipa do Rima. Kada je apostol Pavle uhapšen i prebačen u zatvor u Rimu, Sveti Luka je ostao uz njega i nastavio da propoveda Hristovo učenje. U Rimu je Sveti Luka napisao svoje Evanđelje po Luki i Dela Svetih apostola. U Evanđelju je opisao život i rad Isusa Hrista ne samo na osnovu onoga što je sam video i čuo, nego imajući u vidu sve ono što predaše “prvi očevidci i sluge reči”.
Kada je Pavle pušten iz zatvora posle dve godine, nastavili su putovanje i da obilaze crkve. U pisanju Evanđelja usmeravao je Luku i zatim odobri sveto Evanđelje koje je luka napisao. Međutim, ubrzo je rimski car Neron započeo žestoke progone hrišćana. U to vreme je apostol Pavle po drugi put doputovao u Rim, da bi svojom bodrio i podržao gonjene hrišćane. Pavle je surovo mučen, da bi mu Rimljani na kraju odrubili glavu mačem oko 65. godine.
Vrlo je verovatno da je Sveti Luka bio očevidac i mučeničke smrti Svetog apostola Pavla u Rimu. Nakon Pavlove smrti, Luka je nastavio da širi Jevanđelje širom današnje teritorije Italije, Dalmacije, Hercegovine, Crne Gore, Srbije, Albanije, Makedonije i drugih zemalja.
U starosti je Sveti Luka otputovao u Egipat radi propovedanja Evanđelja, a potom se vratio u Grčku gde je radio na organizaciji crkve i širenju vere. Kada je imao 84 godine, idolopoklonci su ga uhvatili i ubili obesivši ga o granu masline u gradu Tebi Beotijskoj, gde je i sahranjen. Nad njegovim grobom dogodila su se, prema predanju, mnoga čuda. Mošti Svetog Luke su se tu nalazile do druge polovine četvrtog veka, kada se pročulo da su isceliteljske, pa su po nalogu cara Konstancija, sina Konstantinovog, prenesene u Carigrad u hram Svetih apostola, pored moštiju Svetih apostola Andreja i Timoteja.
Srpski despot Đurađ Branković je 1453. godine odmah posle pada Carigrada pod Turke spasio mošti apostola Luke i preneo ih u Smederevo, odakle su 1459. odnete u Bosnu, a potom 1463. u Dubrovnik, pa u Veneciju. Mošti se danas nalaze u crkvi Svetog Nikole u Padovi, na severoistoku Italije, a delić moštiju je 31. jula 2018. dobila crkva Svetog apostola i jevanđeliste Luke u Subjelu u opštini Kosjerić.
Pogledajte u galeriji fotografije Crkve Svetog Nikole u Padovi i groba Svetog Luke:
Sveti Luka smatra se zaštitnikom lekara, farmaceuta, bolnica i apoteka, a praznik slave i obrazovne ustanove, uključujući Akademiju Srpske pravoslavne crkve za umetnost i konzervaciju.
Srpski narod je više crkava i manastira posvetio Svetom Luki, među kojima su manastir Bošnjane kod Varvarina iz 14. veka, manastir Župa Nikšićka kod Nikšića iz 13. veka, crkva Svetog Apostola Luke u selu Vitomirica kod Peći koju su albanski ekstremisti spalili i srušili, crkva Svetog Luke na Košutnjaku, zatim u Krnjači, Nišu i mnoge druge.
Pogledajte u galeriji fotografije manastira Župa Nikšićka kod Nikšića:
Delovi stopala Svetog Luke danas se nalaze u srpskom Manastiru Kosijerevo u Crnoj Gori, na samoj granici sa Hercegovinom. Ovaj manastir, podignut u prvoj polovini 14. veka za vreme vladavine cara Dušana, je posvećen rođenju Presvete Bogorodice i značajno je hodočasničko odredište zbog toga što u njemu počiva ova velika relikvija.
Bonus video: Svaki duži post ima jednu važnu funkciju