VLAJKOVIĆ RAZOTKRIO ŠPIJUNSKU AFERU PERIŠIĆ, KOJA JE UZDRMALA VOJNI I POLITIČKI VRH: Uhapšen je zbog jednog kolegijuma, američka pomoć je bila presudna
Gost emisije "Neispričano", Vladan Vlajković, otvoreno je govorio o jednoj od najzagonetnijih epizoda novije srpske istorije – špijunskoj aferi koja je uzdrmala vojni i politički vrh zemlje i postavila pitanja poverenja, odanosti i granice između patriotizma i izdaje.
Vlajković je bio u samom epicentru događaja, kao trećeoptuženi u slučaju odavanja službenih tajni generala Momčila Perišića. Njegova knjiga, pod nazivom "Afera Perišić", otkriva špijunsku aferu u kojoj je glavni akter i prvooptuženi, general Perišić, tadašnji predsednik Vlade Srbije, a koja i danas odjekuje u javnosti. Bio je visoki vojni i politički činilac, general, bivši načelnik Generalštaba Jugoslovenske / Savezne vojske, i u jednom periodu potpredsednik Vlade Srbije zadužen za bezbednost. On je 14. marta 2002. godine uhapšen u motelu „Šarić” na Ibarskoj magistrali, pod optužbom da je odavao poverljive / državne tajne američkom diplomati Džonu Nejboru.
Navodno je Perišić tom diplomati predavao dokumente koji su mogli biti o vojnoj delatnosti Jugoslavije, VJ / Vojske Jugoslavije / Srbije u ratu, ili o operacijama na prostoru Republike Srpske i Republike Srpske Krajine.
U knjizi, Vlajković iznosi dokaze koji sugerišu da je čitava afera bila montirana, i osvetljava događaje koji su usledili nakon njegovog hapšenja 2002. godine, a koji su trajno promenili sliku Srbije.
- Nisam ja birao generala Perišića, niti je general Perišić birao mene. Prosto splet okolnosti nas je spojio u jednom trenutku. Devedesetih godina, koje smo, na sreću, već počeli polako da zaboravljamo, dešavali su se brutalni zločini koje smo mi činili sami sebi. Ja sam o tome i pre pričao i pisao. Dakle, nisam pisao o tome šta smo činili drugima, ni šta su drugi činili nama, nego sam prosto pričao i pisao o tome šta se dešavalo unutar same Savezne Republike Jugoslavije. Kad se desi da vojska ili neka institucija izađe iz ustavnih okvira, onda po pravilu ljudi koji su časni, izlaze iz tih institucija i pokušavaju da nađu alternativu, da nađu neki put kako bi se zlo koje se nadvilo nad Saveznom Republikom Jugoslavijom na neki način umanjilo ili eventualno izbeglo - kaže Vlajković i dodaje:
- Živeli smo u periodu u kojem je poginulo na prostorima bivše Savezne Republike Jugoslavije i ostalih republika preko 170.000 ljudi, da je raseljeno više od 4 miliona ljudi. Kada uzmete pojedinačno svaku od tih sudbina, mi ovde imamo sinonime oličene u ljudima koji su, na žalost, bili žrtve takvih vremena i takvih režima, pa da ih ne ponavljamo – od Slavka Ćuruvije, do tragedije porodice Drašković, preko ubistva premijera Đinđića, Ivana Stambolića, kao bivšeg predsednika države, ubistva Arkana, direktora aerodroma i tako dalje. U takvim okolnostima smo ulazili u kulminaciju razrešenja jugoslovenske krize.
Vlajković je imao pravovremene informacije o sukobima, atentatima, planovima. Te informacije je nudio nadležnima, kako u Beogradu, tako i u Podgorici:
- U prethodne dve knjige objavljeni su stenogrami i kolegijumi u kojima su iznete upravo te informacije koje pokazuju u kom pravcu bi sve išlo da neko ponegde nije pomogao da do toga ne dođe. Imate jedan kolegijum na kome general Gajić, ako se ne varam, zamenik načelnika uprave bezbednosti, iznosi proverene informacije da će građanski rat u Crnoj Gori uzrokovti 150.000 raseljenih sa teritorije Crne Gore, od čega su se već na teritoriji Bosne i Hercegovine, u okolini Mostara, pripremali izbeglički kampovi, kao i na teritoriji Kosova. To je bilo posle bombardovanja. Podela u tom društvu bila je veoma velika - kaže Vlajković i dodaje:
- Kad smo te informacije počeli da dostavljamo vladi Crne Gore, većina srpske opozicije se u to vreme nalazila u nekoj vrsti izbeglištva na teritoriji Crne Gore, Tu je bio i sam Zoran Đinđić, Vuk Drašković i tako dalje. Crna Gora je veličine otprilike Novog Sada, podeljeno, duboko podeljeno društvo. I dan-danas osećaju posledice te podele. I oni su prosto vapili za informacijama šta savezni organi planiraju na njihovoj teritoriji.
Crna Gora nije bila sposobna za sukob na njenoj teritoriji
- Naša vojska je osnovala Sedmi bataljon, to je bila maltene paravojna formacija, koja je bila najsličnija Jedinici za specijalne operacije u Srbiji, koji su imali političku obojenost i krivične dosijee, a nešto slično se dešavalo i na strani Milovog režima. I oni su skupljali ljude koji su spremni da odgovore na provokacije ovih drugih, s tom razlikom što Crna Gora ni u jednom smislu nije bila sposobna da adekvatno uzvrati na eventualnu provokaciju i sukob na svojoj teritoriji. Ja moram da priznam da ti ljudi su zaista učinili da ne dođe do sukoba na teritoriji Crne Gore. I na kraju, konačni ishod je bio da do tog sukoba nije došlo. Potpuno je uobičajeno da ljudi koji se bave nacionalnom bezbednošću, koji su ministri unutrašnjih poslova ili odbrane, dobiju takve informacije. Oni ih dobijaju službeno, zvaničnim putem, u normalnim okolnostima - kaže Vlajković i dodaje:
- Ali pošto kod nas nisu bile normalne okolnosti, pošto ljudi iz Crne Gore nisu bili u Vrhovnom savetu odbrane i nisu dobijali takve informacije, a bili su svesni šta se sve priprema na teritoriji Crne Gore, kao što posle 5. oktobra mnoge informacije nisu dobijali ni ljudi koji su trebali da ih dobijaju, jer je ostao taj nerazpakovan režim, takav kakav jeste, opterećen ratovima, sankcijama, švercom, atentatima, ubistvima. Ako neko misli da će država koja je organizovala takve stvari, sami to razotkrivati, onda su se zaista grdno prevarili. Dakle, grob Ivana Stambolića na Fruškoj gori bio je državna tajna dok neko nije rekao da se taj grob nalazi tu. Nije postojalo drugi način. Mi između Kosova i Kosova sa Centralnim drvom Srbije imamo oko 1400, nešto slično u Hrvatskoj. Nisam bio jedini izvor koji je dostavio takve informacije. I svi smo radili sa jednim ciljem - da se to veće zlo nikad ne ponovi.
Politički uticaj na Upravu bezbednosti
Vlajković nije aktivno vojno lice još od 1994. godine, kako kaže, razlog tome je što je Uprava bezbednosti Vojske Jugoslavije počela da poprimа političke note i potpada pod direktni politički uticaj, a ne profesionalni uticaj.
- Zato smo i izašli, jer smo videli u kom pravcu to vodi. To su bili besmisleni ratovi. Mnogi ljudi su ostali, nisu se slagali sa tom politikom ratova, ali su ostali jer su imali problem s državljanstvom, sa egzistencijom, sa porodicama, školovanjem i tako dalje. I to je bio razlog zbog čega su mnogi ostali u vojsci. - kaže Vlajković i dodaje:
- Prvi znakovi da Slobodan Milošević ulazi u radikalniju politizaciju vojske i u radikalni rasplet, da kažem, jugoslovenske krize, jeste smena tih ljudi koji su profesionalno obavljali svoju dužnost. Bilo da se radi o Jovici Stanišiću, o Momčilu Perišiću, Aleksandru Dimitrijeviću. Sa smenama ovih ljudi, Vrhovni savet odbrane nije imao jedinstven stav. Ali poslednja reč bila je predsednika Slobodana Miloševića kao predsednika Vrhovnog saveta odbrane. Ubrzo posle toga, Crna Gora se praktično povukla iz Vrhovnog saveta odbrane i nije odlučivala o tim stvarima. Mislim da je tada doneta konačna odluka da Crna Gora napusti državnu zajednicu.
Propaganda o generalu Perišiću i uzetim milionima
- On je bio ratni komandant ovom narodu punih pet godina. Perišić je uvek donosio doručak na posao, nikad nije naručivao iz restorana, na šta je imao pravo.General Perišić je na suđenje dolazio autobusom, prodao je kuću da bi platio sudske troškove i živi u skromnom stanu sa svojim vojnicima i starešinama u vojnove Destebe. Živi od svoje penzije, supruga mu nije radila, sin mu je oficir u Žandarmeriji. 23 godine mi slušamo takvu jednu propagandu o tome kako je general Perišić primao silne novce - kaže Vlajković i dodaje:
- Njegova odbrana je, dok je u zatvoru, zatražila da mu se vrate oduzeti predmeti sa Ibarske magistrale i da mu se vrati sav novac koji je oduzet u restoranu, kući, u kabinetu i na njegovim privatnim računima. Verovali ili ne, Viši sud je doneo odluku 1.8. ove godine, to je najnoviji dokument, da mu se to vrati. Vraća mu se 1400 dinara koji su oduzeti u restoranu motela Šarić i vraća mu se 600 evra oduzetih kod kuće, u kabinetu i na privatnom računu. Da li možete da pojmite... To je sve od imovine što ima... To je sve od imovine što ima oduzeto u novcu.
"Američka pomoć nam je bila presudna"
Iza generala Perišića, stajali su ljudi Radeta Markovića. Vlajković ističe da je upravo to jedan od razloga zbog čega je odlučio da informacije koje ima ne govori:
- Mi smo u septembru 2002. godine znali da počinje naše tajno praćenje. Napravljena su tri tajna snimka generala Perišića. Napravljeni su snimci pred Franšom sa Nejborom, bili su na večeri. Perišićev vozač je omogućio ozvučenje u njegovom automobilu, on je zloupotrebljen do besvesti. Ni na jednom od tih snimaka nema izvršenja krvičnog dela. Nama je američka pomoć tada bila od prevelike važnosti za opstanak srpskog naroda. To se radi u svim zemljama - kaže Vlajković.
Uhapšen je zbog jednog kolegijuma
Aca Tomić je posle tih 6 meseci insistirao da se prekine dalje praćenje ili da se izvedu dokazi da se Perišić bavio špijunažom:
- General Perišić 6 meseci nije imao nikakv kontakt sa Nejborom i vojna uprava bezbednosti nije imala nikakvih dokaza da se on bavi sa bilo čim. Tu noć je dobijena informacija da će Perišić izaći na večeru sa Nejborom, poveo je svog vozača. Oni su napravili priču "šta će general na Ibarskoj magistrali". On je došao u trenerci i trebao je da donese 35 dokumenata A4 formata. Dragan Telesković nije želeo da kaže ko je učestvovao u hapšenju Perišića - kaže Vlajković i dodaje:
- Mile Jovanović je kamerom snimao ceo tok hapšenja i pretresa Perišića i Nejbora. Taj snimak su odbili da dostave sudu. Perišić je osuđen za samo jedan dokument, to je kolegijum 11.10. Taj kolegijum jedini nije fotografisan, ne postoji među svim oduzetim u Vladi Srbije. Oduzeli su mu 400 kolegijuma, a nedostaje upravo taj koji nema stepen tajnosti na sebi i zaglavlje. Generalštab nije želeo da nam dostave taj kolegijum, a zbog njega je osuđen.
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i Zakonom o javnom informisanju i medijima.
Kurir.rs