Život žena na selu

TIHE I VREDNE HEROINE KOJE SE ŽRTVUJU ZBOG DRUGIH Nataša se iz Čačka preselila u Guberevce - ovako od jutra do mraka izgleda jedan njen radni dan (FOTO)

Foto: RINA
Iako na selu može da se živi lepo, položaj žena nije ni najmanje lak — one su retko nosioci gazdinstava, ne odlučuju se tako često da koriste subvencije, a pod velikim pitanjem i stalna boljka je penziono osiguranje

Kada se iz Čačka preselila u dragačevsko selo Guberevci, Nataša Terzić znala je da način života mora da promeni iz korena. Tada je shvatila da život žene na selu ni najmanje nije lak. One nemaju radno vreme, rade od jutra do mraka i ne odmaraju tokom vikenda, niti imaju godišnje odmore.

- Dan počinje izjutra, oko sedam sati. Prvo doručak, pa obaveze oko stoke. Pošto imamo dosta zemlje, uvek su i radnici tu, pa se sprema i ručak za sve. Dan se završava kasno, tek uveče, kad svi legnu. Žena, glava kuće, legne poslednja. Ustanem, popijem kafu, spremim doručak, dolaze radnici, kuvam im kafu, pa idem da nahranim stoku. Posle toga se vraćam u kuću, spremam ručak, deca dolaze iz škole, ručak vozimo i na njive. Kad se sve to završi, opet se namiruje stoka, spremam večeru i pripremam za sutra. Tek oko 10-11 sati mogu da sednem i odmorim. Ceo dan je aktivan - prepričava jedan svoj dan vredna Nataša.

Nataša Terzić Foto: RINA

Nema vremena za odmor

Kad je radna sezona u jeku, dodaje — nema vremena za odmor. Kad je berba malina, vađenje krompira i slično, radi se stalno. Tek krajem avgusta ili septembra može malo da se ode negde, ali i tada ima posla. Kako kaže, sezona počinje s proleća i traje sve do jeseni. Bave se raznim delatnostima, bave se stočarstvom, imaju voćnjake sa šljivama, maline, krompir, luk. Ove godine šljiva i jabuka nije bilo.

- Imala sam svinje, pet nazimica, sad tri. Krave smo smanjili na dve. Cene mleka i prasadi su male, pa se teško opstaje. Meni je lep život na selu. Došla sam iz Čačka, bilo je teško da se naviknem, ali sad volim mir i tišinu. Ovde može lepo da se živi, samo kada bi se više ulagalo u selo i u mlade. Sve više mladih odlazi jer nemaju sigurnost. Treba im podstrek, garancija da će moći da prodaju to što proizvedu, da imaju sigurne cene - kaže Nataša.

O položaju žena na selu

Iako na selu može da se živi lepo, položaj žena nije ni najmanje lak. One su retko nosioci gazdinstava, ne odlučuju se tako često da koriste subvencije, a pod velikim pitanjem i stalna boljka je penziono osiguranje.

- Trebalo bi više da se obrati pažnja na žene sa sela. Mi radimo od jutra do mraka, a nemamo ni penziju ni zdravstveno. Kažu – uplatite, ali od čega, kad su cene svega male? Imam troje dece, jedno živi u Čačku, drugo u Atenici, a ja sam ovde. Žene na selu zaslužuju sigurnost, makar kroz penziju i zdravstveno. To bi mnogo značilo - ističe Nataša.

Ipak, za kraj poručuje da bi mladi ostajali na selu na porodičnim imanjima, potrebno je još više ulaganja, pre svega u putnu infrastrukturu.

- Putevi i infrastruktura su uvek bolna tačka. Dobijemo poneki put, kao ovaj Dublje–Milatovići, ali treba još. Tuda prolaze mlekađije, pekari, ima velikog prometa, ali treba još mnogo da se uradi. I struja je problem. Kad padne sneg ili duva vetar, često nestaje struje. Ima drvenih bandera, kablovi po zemlji, a niko ne dolazi da popravi jer, kažu, nemaju dovoljno radnika.

Kurir.rs/Rina