Nije dovoljno da kum bude kršten: Patrijarh Pavle upozoravao roditelje, ne nudite kumstvo ovakvim ljudima
Kumstvo u Srbiji nije samo narodna tradicija — ono je duhovna veza duboko usađena u veru, poštovanje i običaj. Srbi veruju da kum nije tek prijatelj, već božji svedok i zaštitnik porodice, neko kome se ukazuje gotovo isto poštovanje kao rođenom članu doma.
Kum – duhovni rođak i čuvar porodice
Poznata narodna izreka „Bog na nebu, a na zemlji kum“ najbolje oslikava značaj kumstva. Kum nije samo gost na venčanju ili krštenju, već duhovni stub porodice — onaj koji prisustvuje najvažnijim trenucima života.
Koreni i značenje kumstva
Ovaj običaj duboko je ukorenjen među svim slovenskim narodima i potiče još iz predhrišćanskih vremena, kada je kum imao ulogu posrednika između porodice i predaka. U hrišćanstvu, kum preuzima svetu obavezu — da učestvuje u duhovnom životu svog kumčeta i da mu bude oslonac u veri.
Na krštenju, kum postaje duhovni roditelj. Njegova uloga je da svedoči veru deteta dok ono samo ne bude sposobno da to učini. Zato se u našem narodu smatra velikom grehotom odbiti kumstvo, a promena kuma bez ozbiljnog razloga viđena je kao teška povreda duhovne veze.
Stav crkve o kumstvu
Blaženopočivšipatrijarh Pavle često je govorio o značaju kumstva. Smatrao je da kum ne treba da bude bilo ko, već „osoba od poverenja, čistog života i zrelog doba“. On je isticao da kum ne može biti čovek koji ima nekrštenu decu, jer, kako je govorio:
„Ako ne želi spasenje svom detetu, kako može učestvovati u spasenju tuđeg?“
Kumstvo je, prema rečima patrijarha Pavla, duhovna veza koja obavezuje, čuva i prožima ljubavlju. To je odnos koji se ne meri rodbinskim granicama, već verom, poverenjem i blagoslovom.
Bonus video: Žena se udala za kuma na svom venčanju