STRATEŠKI TOKOVI: Tajna obnove sistema, 2. deo
Oni analitičari naivci koji su se nadali da će Amerika da ode dođavola su ponovo pogrešili, jer su opet pobrkali ono što je babi milo sa onim što jeste. Pojedinačni ljudi imaju luksuz da budu glupi i propadnu, ali države nemaju taj luksuz, jer sa njihovom propašću propada i narod, o kome one, ako žele da budu pouzdani sistemi, moraju da vode računa.
Otuda ishodi da države moraju da budu pametne da bi opstale i bile jake, te se upravo po toj količini državnog (pametnog) uma razlikuju moćne od nemoćnih država i one poštovane od onih koje služe za sprdnju. Formula je jednostavna - što je država pametnija, moćnija je i više uvažena, a što je gluplja, manje je moćna i izaziva podsmeh kod drugih državnih sistema. Stoga mora da gaji pamet i da se mane gluposti, jer je moć bez pameti razbojnička i nedopadljiva, a pamet bez moći nemoćna, pa one najmudrije države gledaju da drže čvrstu vezu između pameti tj. inteligencije i moći.
Tako je Kina, jedini pravi konkurent po pameti Americi, tokom oktobra održala plenarnu sednicu Centralnog komiteta Kineske komunističke partije, najmoćnije organizacije na svetu, na kojoj je usvojen novi, 15. po redu, petogodišnji plan razvoja države i društva. Ne samo da iz toga možemo pročitati da najpametnije države pažljivo planiraju sopstvenu budućnost, kako se ne bi dovele u poziciju da ključne strateške odluke donose iz malog mozga u iznudici od nekoliko dana, već je to zasedanje bilo baš pred monumentalni susret između Si Đinpinga i Trampa u Južnoj Koreji, na koji je drug Si otišao sveže ojačan tim zasedanjem CK-a, na kojem je pročistio redove partije i vojske, kooptirajući u državnu upravu nove, mlade i sposobne kadrove. Bez obzira na to da li se Amerikanci lome na lokalnim izborima po Virdžinijama da bi iznedrili neku mladu i sposobnu guvernerku ili se Kinezi lome po centralnim komitetima kako bi iznedrili nekog mladog lava koji će već sutra ući u sam državni vrh, suština je ista - pametni sistemi se samoobnavljaju pažljivo birajući kadrove i sopstvenu elitu.
Lokalni fudbalski klub može da ima luksuz da sopstvenu upravu bira po principu ko je kome kum ili stari svat, ali države nemaju taj luksuz, te moraju da svoju elitu, što vidljivu, što nevidljivu, biraju pametno i pažljivo. Ali lako je Kini i Americi jer su njih dve jedina prava geopolitička sidra u svetu u kojem živimo, dok svi drugi muku muče da prežive, pa njima i nije teško da odaberu najbolje kadrove, jer i imaju široku bazu populacije (pogotovo Kina) i već dobro uvežbanu stratešku inteligenciju, tj. selektore tih novih kadrova, pa će se od nekoliko desetina hiljada kadrova koji konkurišu za centralne komitete i savete za nacionalnu bezbednost lako odabrati ključnih nekoliko stotina.
Ali šta da radimo mi na Balkanu i u Srbiji, sirak tužni bez ide ikoga, koji em nemamo nikakvo geopolitičko sidro, em nam je populaciona baza sve manja. Jedini način da preživimo i ovu i naredne zime je da kvantitet nadoknadimo kvalitetom i da malčice saslušamo pametne ljude i ono malo strateške inteligencije što imamo a isključimo malo mikrofon za one nedozrele analitičare naivce, koji više služe za zabavu naroda nego da bi štogod pametno smislili.