Dušan Makavejev –majstor jugoslovenskog filmskog crnog talasa
Jedan od najznačajnijih i najuticajnijih jugoslovenskih filmskih reditelja, Dušan Makavejev bio je pionir crnog talasa i neustrašivi inovator koji je uneo revoluciju u kinematografiju šezdesetih i sedamdesetih godina. Svojim filmovima uzburkivao je duhove,ali i rušio tabue. Njegov opus, u kojem je spajao dokumentarni i igrani film, politički komentar i seksualno oslobođenje, svrstao ga je među najcenjenije istočnoevropske moderniste i predstavnike političkog filma.
Još kao mladić razvio je ljubav prema filmu, a već pedesetih godina počeo je da snima amaterske filmove u kojima su se mogli videti Makavejevljeva originalnost i provokativno viđenje stvarnosti. Na stvaralaštvo ovog jedinstvenog reditelja posebno je uticao rad austrijskog psihoanalitičara Vilhelma Rajha, kome je posvetio i jedan od svojih filmova –„WR: Misterije organizma“.
Filmsku karijeru započeo je 1958. kratkim filmovima, ali se ubrzo prebacio na snimanje dugometražnih. Već u tim ranim ostvarenjima Makavejev je nagoveštavao specifičnosti svog rediteljskog izraza –koristio je dokumentarne i eksperimentalne tehnike, kolažnu dramaturgiju, naturalističke pristupe sa ironičnim odmakom i nizanje bizarnosti. Svojim prvim dugometražnim filmom „Čovek nije ptica“ iz 1968. označio je početak crnog talasa u jugoslovenskoj kinematografiji, a potom je usledio niz filmova: „Ljubavni slučaj ili tragedija službenice PTT“ i „Nevinost bez zaštite“. Ipak, najpoznatiji i najuspešniji Makavejevljev film sasvim sigurno je već pomenuti „WR: Misterije organizma“, koji mu je doneo međunarodni uspeh i brojne nagrade, ali i zabranu prikazivanja u Jugoslaviji sve do 1987. godine.
Glavna odlika stvaralaštva Dušana Makavejeva bio je inovativan pristup filmu, u kojem je kombinovao različite kinematografske tehnike kako bi stvorio narativ koji briše granicu između stvarnosti i fikcije. Njegova filmska dela često sadrže kolaž dokumentarnih snimaka, eksperimentalne montaže i nadrealističkih prizora, stvarajući živopisnu tapiseriju koja odražava složenost ljudskog iskustva. Svojim jedinstvenim stilom montaže stvorio je i tzv. „srpsku montažu“ –kombinaciju arhivskih snimaka i različitih slika kako bi se stvorilo potpuno novo značenje. Kroz te kolaže Makavejev je izražavao svoju kritiku.
U svojim filmovima često je obrađivaoteme ljudske seksualnosti i politike, koristeći se crnim humorom. Svojim delima oštro je kritikovao jugoslovensko društvo i njegovu socijalističku ideologiju, posebno vladine funkcionere i obim njihove moći, što ga je na kraju koštalo progonstva iz Jugoslavije sve do kraja režima.
Tokom karijere osvojio je brojne domaće, regionalne i međunarodne nagrade, a dvaput je bio nominovan i za Zlatnu palmu na Filmskom festivalu u Kanu. Jedinstven, inovativan, kontroverzan –sve to bio je Dušan Makavejev, a KLASIKod 26. do 28. novembra u večernjem terminu prikazuje njegova tri prva filma.
Promo